Ima nas koji smo krajem augusta u
mislima negdje u skoli, na fakultetu ili ako smo sretnici negdje na
moru. Kod mene je august nova godina, a vikend kad zvanicno igraju
sve meni bitne lige je najbolji vikend na svijetu. Imam ja svojih
rituala, ali najljepsi mi je ovaj vikendom. Moj laptop, tv, dres i ja. Tako je bilo i ovog vikenda, 48 sati uzivancije. Nije meni toliko
do rezultata koliko se ja radujem sto 90 minuta mogu da ispratim
nekog meni bitnog - klub, igraca, omiljenog reprezentativca ili
najljuceg rivala. Uvijek sam govorila da ne mogu komentarisati
utakmicu koju nisam gledala. Mogu vidjeti golove i prokomentarisati,
ali ko sam ja da za utakmicu koja je zavrsi 0:0 kazem da je bila
dosadna na osnovu rezultata. Pa morala bih biti bas drska.
Subota je krenula veselo. Prva na
tapeti utakmica Manchester Uniteda i Fulhama. Koliko sam slavila Manchesterov
poraz od Evertona, toliko sam se radovala golu RVP-a protiv Fulhama.
Ne mogu ja nekog koga sam voljela do juce staviti na krst. Pa ko sam
ja i odkud mi to pravo. Cinjenica je da mu crveni stoljnjak ne stoji
kako bi mu stajao ovaj nas ljubicasti, ali cak i kad u ljutnji nesto
lose kazem, ustvari mu zelim da bude dobar, jer ipak smo ga mi
odgajali, treba nas obraz da osvjetla. Pobjeda od 3:2 i sedam dana
mira. Ako nista zacepili su usta kriticarima makar na par dana. Tuzno je samo kako je RVP prihvatio navijace Uniteda kao njegove rodjene, a do juce su ga nazivali silovateljem. Tuzno, ali ocigledno krajnje potrebno da bi se on bolje osjecao. Steta.
Sljedeca na tapeti Chelsea-Newcastle.
Kad nesto hoce, kod mene su ocekivanja za ovu utakmicu bila ogromna.
Da li je to zbog Newcastla od prosle sezone ili zbog pojedinaca koji
me odusevljavaju iz utakmice u utakmicu ne znam. Cinjenica je da sam
se fino odmorila bez puno nerviranja i bez dodatnih bodova za moj
fantasy team koji je pun Newcastleovih igraca. Jedna prosjecna i poprilicno mirna utakmica ili sam ja pola prespavala. Iskreno se nadam da nisam.
Vecernji izazak sam otkazala zbog
Juventusa i Stuttgarta. Dok sam sa jedne strane zeljela ispratiti
pocetak Juventusove sezone kako dolikuje, sa druge strane sam zeljela
vidjeti Ibisevica. Blize se kvalifikacije za svjetsko prvenstvo i samim tim meni je potrebna svaka informacija koju mogu sama prikupiti
da bih mogla sto objektivnije ispratiti prve utakmice. I dok mi je
ova Juventusova utakmica bila interesatna, dozvolila mi da se
nagledam Vucinica, ova Stuttgart-Wolfsburg mi je bila pomalo dosadna,
iako je savrsen primjer kako u fudbalu kad ne iskoristis svoje sanse
budes kaznjen. Ko je gledao, vjerovatno i zna o cemu pricam. Ko nije
dovoljno je da zna da je Stuttgart nakon promasenog penala primio
gol i to kad nesto hoce na samom kraju utakmice i ujedno 2 minute nakon promasenog penala. A Ibisevic, nece ga
pa nece, ali ja vjerujem u njega. Bice on na nivou u septembru, kao
sto je uvijek. Nadam se.
Nedjelja je pocela kao i svaki drugi
dan kad igra Arsenal – nervozno. Ja ne jedem, ne spavam i grozna
sam prema svima oko sebe. Sta cu, takva sam se rodila. Na vijest da
Szczesny nije ni u sirem izboru postajem jos nervoznija. Ja bih tom
golmanu i zivot povjerila kad bi do toga doslo. A nisam ja ni neki
totalni pesimista. Znam ja koliko Mannone zna i moze i koliko su
ostali spremni. Stoke je tezak protivnik i cilj mi je da se da sve od
sebe. Gola nismo postigli, ali nismo ga ni primili. Ako je porediti
sa predhodnom sezonom dosta smo stabilniji, sigurniji, a golovi ce
doci, nadam se. Ako je nije uspio slobodni udarac Artete i kombinacija sa Cazorlom ili lob Girouda, ne znaci da nece sljedeci
put ili mozda za 10ak dana. Jedno je sigurno, a to je da kad ovi
igraci prorade, tesko da ce se naci neko ko ce ih bez dosta truda moci zaustaviti. Odbrana besprijekorna. Malo Jenkinson steka, ali kako
fale neki igraci, nije ni on sasvim los. Gervinho i dalje nastavlja
sa svojom sebicnoscu, ali ni Walcott mi nista bolje ne odracuje
situacije u kojima je nekad znao sam izaci na kraj i jos postici
fantastican pogodak. Da li je zbog jos uvijek nepotpisanog ugovora
ili ce nam i ovu sezonu igrati samo kad ima volje vidjecemo. Pred
nama je duga i naporna sezona. Momci, bravo i za 0:0. Znam ja koliko
prazna mreza znaci.
Jedina kritika ide naravno na racun
navijaca Stoka. Onako docekati Ramseya je stvarno grozno. Ako nista
zasluzuje aplauz kad istrci na teren nakon onakve potvrde, a da ne
upirem prstom i govorim ko je odgovoran za takvu povredu. Godine su
prosle, ali divljastvo je isto, ako ne i gore. Svi koji volimo
fudbal se drzimo fair playa, jer ako je neko bolji ne zasluzuje da mu
se polome noge, a kad se to nenamjerno i desi, onda takav igrac nakon
sto se oporavi ne zasluzuje da bude izvikan kad udje na teren.
Sramota.
A onda iznenadjenje zvano Liverpool,
ili mozda nije iznenadjenje. Zavisi kako se gleda. Liverpool je
uvijek imao sve, samo sto im je uvijek manjkalo ono nesto sto tim
cini uspjesnim. Zahvaljujuci prosjecnoscu Harta Liverpool uspijeva
dva puta povesti, pa cak ni zamjene ni silna razigravanja ne mogu
City-u donijeti pobjedu. Fantastican Yaya I Tevez, ali je nedostajalo
cvrstine koja je mogla donijeti sasvim razlicit rezultat. Vise srece
drugi put posebno Dzeki, jer opet cu ja po istom – kvalifikacije su
iza ugla!!!
Nedjelja navece kao stvorena za
fudbala, a za nas izmorene dodje kao terapija ili u
ovom slucaju kao dodatno nerviranje. Uvijek sam razmisljala da treba
napraviti kategoriju za kladjenje koliko je minuta potrebno da prodje
da sudija zezne utakmicu. I kad nesto hoce to se cesto desava u
italijanskoj ligi, pa ja koja je pratim neizostavno poludim i na
sudije i na ekipu i onda i sebe krivim sto to uopste gledam. Tako je
bilo i sinoc sa Romom. Pa ne mogu oni postici pogodaka koliko sudija
moze zanemariti offsidea. I to ne jedan sudija vec oba pomocnika.
Sramota. Medjutim kako znamo da ce isto sudjenje biti jednako
rasporedjeno svim klubovima, na nama je da cekamo da se to desi nekom drugom i dovede Romu do zasluzenog balansa. Odlican pogodak Osvalda,
ne toliko briljantan pocetak Bradleya, ali sve u svemu fina partija
Rominih igraca, posebno u drugom poluvremenu.
Reala I PSG-a se ne doticem, nisam
gledala svih 90 minuta pa nemam pravo glasa. Ali nekad razmisljam da
je te silne milione bolje usmjeriti u neke dobrotvorne svrhe. Nije ni
vrijednost nekog igraca sto je nekad bila. Sad su to nebulozne cifre
koje nemaju nekog povrata na terenu ili imaju ponekad, ili u
odredjenom godisnjem dobu. Razbudite se igraci, stize nam i Liga
prvaka, a vas ni na tapeti.
I svanuo ponedjeljak, povratak u
stvarnost. Neko bi rekao odmaramo do vikenda, ali za mene odmora
nema. Veceras Sporting ide u nove pobjede ili ako je suditi po prvom
kolu u novu nerjesenu utakmicu. Bilo kako bilo, vrijedi pogledati i ispratiti i ovih 90 minuta. Mozak odmoriti, malo se iznervirat, malo
nasmijati. Ako nista drugo, svima nam je potrebno da se malo
nasmijemo.
