martedì 22 maggio 2012

Fudbal i ja Day 26


Nekad mi se pise o fudbalu, a nekad bih samo gledala fudbal satima. Zadnjih par dana je vise radila ova druga varijanta. Samo sta radim dogovaram gdje se gleda koja utakmica, ko igra protiv koga, za koga se navija i sl. Mozda se upravo tako ponasam zato sto se svelo na svega jos par utakmica prije Eura, a mozda jer ne mogu zamisliti svoj zivot bez fudbala. Opet mislim da je ovo drugo. :D


Subota, 19. maj 2012.

Savrsen dan. Setnja, posjeda kraljevskom dvorcu u Varsavi, sve naravno u znaku Lige Prvaka jer smo drugarica i ja skontale da jedna ima crvene, a druga plave hlace, pa je svaka druga recenica bila “a za koga navijamo veceras”? S obzirom da smo obe navijacice Arsenala, nekako logican odgovor se cinio Bayern. Chelsea sam podrzavala protiv Barcelone, ono pravilo, izaberi manje zlo, ali mi se nije svidjala ideja da upravo Chelsea bude prvi londonski klub koji je osvojio Ligu Prvaka. Ali da budem iskrena, nije mi nesto pretjerano ni smetalo, ma da je dogovor bio navijamo za Bayern tako da smo finale Lige prvaka i docekali u tom svjetlu. Dobile smo poziv da utakmicu gledamo sa novinarima i broadcasterima s kojima radimo na Euru od kojih je vecina bila fanova Bayerna pa se izgleda sve nekako poklopilo. Kad se odlucis druziti sa ljudima iz medija shvatis kakve privilegije sve imaju kao npr. ogroman ekran koji se na trenutke cinio prevelik za moje oci.

Sve emocije smo ulozile upravo u ovu utakmicu te nakon silnog nerviranja jer smo strastveno navijale za Bayern nekako smo se mirno pokupile i otisle kuci. Sva ta nervoza je nestala cim smo napustile salu sa OGROMNIM ekranom. Valjda nismo bile dovoljno emotivne ili smo jednostavno bili previse istroseni od silnih emotivnih trenutaka sa Arsenalom ove sezone. Iako se igralo finale Lige prvaka i ja treba da o tome pricam 10 dana, ja sam nekako najvise odusevljena upravo salama na Terry-ev racun i njegovo silno presvlacenje za vrijeme finala.





Nedjelja 20. maj 2012.

Finale italijanskog kupa. Povijesna utakmica za Napoli ili jos jedna pobjeda Juventusa? Ja se iskreno nisam nadala pobjedi Napolija. Potajno sam se nadala da mogu da osvoje kup, ali sam nekako bila dosta realna i mislila sam da nemaju neke ogromne sanse da to postignu. Utakmicu sam gledala sa dva Italijana, jednim Rumunom i jednom Poljakinjom. Nema nista bolje nego drustvo buducih doktora s obzirom da su decki 6. godina medicine. Ja mislim da se na njima tacno osjeti tih 6 godina jer se ja u zivotu nisam toliko smijala. Na sve to natjerali me da navijam za Napoli, pa je bilo selo veselo. Ne znam jesam vise skakala kad je sudija pokazao na bijelu tacku ili kad je Hamsik zabio drugi gol, a u sebi pjevam Juve, storia di un grande amore. Da mi je bilo lako, nije, ali Napoliju je otisla zasluzena titula, a ja sam se bas super zabavila. 





Utorak 22. maj 2012.

Ono kad Nizozemci zeznu stvar pa moraju igrati nebulozne prijateljske utakmice. Ako sam nesto cula danas trista puta to je onda definitivno to da je trener njemacke reprezentacije bijesan jer Bayernovi igraci igraju nebuloznu utakmicu jer su ih Nizozemci zeznuli sa Robbenom, nisu ga dovoljno dobro lijecili pa se nakon nacionalnih obaveza vratio sa povredom. Da mi je samo znati sta su dobili sa vecerasnjom utakmicom osim sto su se Nizozemci super spremali, a oni zeznuli silne reprezentacije i njihove planove.  Iskreno ja neki veci smisao u svemu tome nisam vidjela. A kako i da vidim kad sam gledala i utakmicu Poljska-Latvija i bacala pogled prema klupi da slucajno ne propustim Szczesnya u nekom cosku. Simpaticna utakmica (inace kod mene rijec simpaticna ima vise znacenja, u ovoj situaciju cu vas pustiti da sami protumacite kako vam odgovara). Fina pobjeda i mozda divna uvertira u neki pristojan nastup na Euru. Imaju jos utakmicu sa Slovackom i Andorom, pa vidjecemo kako ce to sve da se zavrsi. 


Ostatak sedmice ce da bude veseo. Najvise se radujem finalu spanskog kupa i jos jednom nerviranju, ovog puta spanskog trenera jer i njega vjerovatno nervira sto mu pola ekipe mora igrati utakmicu za klub tako kasno. Jos mi jedan navijac Barce juce objasnjava kako je Barca ocekivala finale Lige prvaka pa je morala pomjeriti finale kupa tako kasno. Kako sam se tek na to njegovo finale Lige prvaka nasmijala. Ha ha ha

Jedna cekam ostatak prijateljskih utakmica, 29.maj kad ocekujem Poljsku repku u Varsavi, Evropsko prvenstvo i naravno gledanje svih utakmica do iznemoglosti. Zato sto volim fudbal, zato sam i luda 300/h.


Be happy!

lunedì 14 maggio 2012

Fudbal i ja Day 25


Kad se smire strasti i polako dodjes sebi shvatis da se juce odigrala jedna od najvaznijih utakmica premijer lige i da smo osigurali ligu prvaka. U ocima nas Arsenalovih fanova Liga sampiona je znacila da su vece sanse da RVP ostaje, ali kako ocekivati da nam tu sansu osigura bas RVP. Cijelo vrijeme mi se motalo po glavi kako je na njemu ogroman pritisak i kako ce decki morati da stisnu zube i da odrade utakmicu sami, da mu pokazu da smo zajedno bolji tim i da treba da ostane. Benayoun, Santos i Koscielny!!! Ne znam koji gol mi je bolji, simpaticniji, emotivniji, ljepsi. Santos me odusevio, nisam od njega ocekivala takvu golcinu, ali ne prigovaram, samo kazem WOW. Sve se odigralo bas onako kako sam ocekivala, bas onako kako je trebalo da se odigra, sa uzdignutom glavom i zasluzenom pobjedom. I kad imate igrace koji utamicu odlucuju u posljednjim minutama, a mladi su kao Gibbs, onda se osjecate nekako ispunjeno, ponosno, bas kako treba. RVP je bio fantastican kao uvijek, ali mi je drago sto je on svjedocio, a i bio dio jednog cuda, jedne predivne utakmice, ogromne pozrtvovanosti i zelje za jedinstvom i uspjehom. 



Poslije utakmice su uslijedile izjave koje su malo bacile svjetlo na neke teme koje su bilo u neku ruku nejasne kao npr. Szczesnyeva povreda i 5 sedmica mucenja. KAze Wenger da je Szczesny povrijedjen vec 5 sedmica i da je i ovu zadnju utakmicu branio zahvaljujuci injekcijama protiv bolova. Hvala mu do mjeseca i nazad i nadam se da ce biti spreman za Euro jer sam ja vec locirala hotel u kojem ostaju, stadion na kojem treniraju i  nasla kartu za prijateljsku utakmicu koju igraju 2. juna. I onda Koscielnyeva izjava da ce iduce sezone RVP zabijati jos dosta golova za Arsenal. Nesto razmisljam ne bi covjek izjavljivao takvo nesto ako vec ne zna sigurno, pa se nadam da me ne laze, jer moje srce ne bi moglo podnijeti jos jednu izdaju.

Ustvari mnogima treba biti jasna samo jedna stvar. Liga sampiona na stranu, ali nama je veoma bitno da smo zavrsili iznad Tottenhama... Ta borba je pocela davno i iako smo ih imali u saci prije cetiri kola nekako se juce sve cinilo strasno, a mogucnost da izgubimo to trece mjesto je postajala sve veca i veca, posebno nakon njihovog drugog gola. A SAD, sad je na Chelseau da se igra. Mogu puno, a opet ne mogu nista ili su se barem tako cinili cijele sezone. Pitanje je samo ko je manje los, oni ili nesrecni Bayern (kad kazem nesrecni, mislim da finale kupa, takvo nesto je zadnje sto ti treba 7 dana pred finale najveceg evropskog takmicenja).



Iskrena da budem, meni je tako sve svejedno jer sam ja najgore prezivjela. Ostaje mi samo da vidim kakve je transfere isplanirao Wenger, da ispratim oporavak svih mojih povrijedjenih igraca, da se nadam da ce Szczesny biti 100% spreman za evropsko i da se niko nece povrijediti. Da vam obecam da vas necu smarati sa Arsenalom do augusta ne mogu, jer kao da gledam da cu da pisem za pet dana kako sam nesto usnula i kako to treba posteno izanalizirati...





Jedan je Arsenal, Jedan je Wenger, a Sjeverni Dio Londona je jos uvijek crven !!!

domenica 6 maggio 2012

Fudbal i ja Day 24


Na koju foru smo mi jos uvijek 3.? (Arsenal)
Pa kad su svi ostali sranje.

Da nije u isto vrijeme i tuzno mozda bih se i nasmijala. Ovako sam samo rekla HuH.

Kod mene postoji jedno pravilo. Arsenal se gleda uvijek I UVIJEK. Propusti se neka utakmica kad se putuje ili kad se zaglavim negdje bez tv-a i internata, ali je prioritet da se tv ili internet pronadju. Tako je bilo i juce. Cula ja da u Varsavi ima neki cool sportski restoran sa 30 televizora i predpostavila da ce da mi prkazuju Arsenal. Na takvim mjestima uvijek pronadjes druge ljude, isto navijace, u mom slucaju Norvezanina koji navija za Arsenal i ujedno je voljan da vristi samnom. Da smo vristali, vristali smo. Prvo povedes, onda primis dva idiotska gola, 1. idiotski jer nam je golman zaljubljen, a drugi jer Gibbs gura noge gdje im nije mjesto :P … Ma desi se svima, prezivjecu. Nego izjednacis, povedes i onda primis jadan gol koji Norwitchu ne znaci nista, a tebe hipotetski vodi na 4. mjesto, pa ako Chelsea osvoji Ligu Prvaka, nema te nigjde. Da kazem nemaju motivacije mozda bih i lagala. Najveci problem su povrede i cinjenica da su nam neki igraci toliko istroseni da se covjek ne moze zaliti. SRECA pa su i drugim ekipama igraci istroseni pa mi sretno i uspijesno ostadosmo na 3. mjestu. Mislila sam da ovo necu nikad reci, ali HVALA CITY. Sto se tice Aston Ville, nikad u njih nisam ni sumnjala. Bila je teska noc, a jos tezi dan, ali prezivjela sam i kako kazu sto se mora nije tesko. Sad samo ostaje WBA jer ne mogu ja ocekivati da takvi kao sto su City I Villa obavljaju nas posao do samog kraja sezone.

Sto se ostalog svijeta tice, a ja znam da ostali svijet postoji samo me ponekad ne interesuje … Hell Yeah Real. Nek' sam i to docekala. Murinjo, kapa dole, ko zna, zna. U isto vrijeme sam tuzna zbog Barcelone, ali to sam ja prokleto zensko koje bojkotuje sve utakmice Barcelone, pa onda kad izgube meni zao. Sreca pa je ovo blog iz zenske perspektive, emocija na sve strane i vecina stvari nema smisla.

U Italiji haos. Ma ustvari mene nista vise ne moze iznenaditi. Cini mi se da su sve ekipe dale svoj maksimum jos u martu. Sad igraju, pa spavaju, rezultati im nemaju smisla, a Euro tek dolazi. Veceras Milan i Juventus igraju utakmice svojih zivota. Bice sramota da Juventus prodje neporazen sezonu, a ne osvoji ligu, ali sramota mozda, cudno ne bas. Ako je neko kockao i prokockao prilike onda je to Juventus sa svojih 15 nerjesenih utakmica... Pa pobogu... moj jedini komentar.

Feneyoord sebi obezvjedio Ligu prvaka, ali to i nije toliko bitno koliko mi je fantastican njihov treci gol kojeg je postigao mladi, ali WOW talentovani Manu... podjetio me na neka stara dobra vremena, neke moje igrace iz djetinstva... bravo decko !!!

I dok me nervoza tuce, a sebi govori Calm Down You Lucky Arsenal Freak... negdje u Italiji na teren upravo istrcavaju igraci koji ce veceras pisati historiju … Sretno, let the better team win. Forza Inter !! :P

So long, football lovers !!