Fudbal i ja Day 23

O meni kazu da sam arogantna, volim da kritikujem ljude i da to ponekad izgleda krajnje zlobno, a stvarno nisam takva. Jedina istina je da one stvari na koje vecina zazmiri, ja ne mogu, pa pustim glas ma koliko to onda poslije djelovalo zlobno.

O fudbalu imam uvijek predivno misljenje, a o ljudima kako kad ili kako ko zasluzi. Ogromnu kritiku imam na BiH fudbal i cini mi se manje vise sve vezano za BiH fudbal. Jedna je stvar ovo sto radi komitet za normalizaciju, sasvim drugo je ovo sto ja gledam svojim ocima sto cini mi se nije u njihovoj moci. Kod nad u Bihacu u slobodno vrijeme se tuku sudci, nek me niko pogresko ne shvati, ali nakon jedne kazne bilo bi fino da izdrzimo 3 sedmice prije nego se pocnemo ponovo tuci.

Na forumima, u sportskim vijestima Jedinstvo pokradeno. Ljudi moji, kad sudija lose sudi ne daje nikome za pravo da ga tuku, pa ne zivimo u dzungli ili mozda zivimo, samo meni jos nije stiglo obavjestenje. Na to sve nam pretuceni navijaci tj navijac od strane “boljih navijaca”, zlostavljaju se ljudi koji nisu odustali od prave vrijednosti naseg kluba. Istukose dijete jer je pjevao “Napolje tatini sinovi” pa vi se sad zapitajte ko je tu normalan, a ko ne? Jedinstvo koje treba da briljira u Premijer ligi, bori se za opstanak u Prvoj Ligi, a nije do sudija, jer nema tih sudija koji te mogu tako unazaditi pa cak ni u ovoj nasoj Bosni. Ja bih registrovala novi klub, krenula bi od regionalne lige pa gdje me sudbina odvede, ali se ne bi seljacila ovako kako se sad klub seljaci, niti tukla djecu jer govore istinu. Pokrali vas mozda jesu, ali sljedeci put kad krenete nekoga udariti razmislite ko vas je stvarno doveo u tu situaciju gdje se trenutno nalazite.

Ove sedmice me iznerivrala jos jedna sitnica, mislim ljudima sitnica, meni opet ogroman problem. Ljudi koji citaju sportke vijesti ukljucujuci i mene kad otvore web stranicu nekih sportkih vijesti mogu da se nacitaju svega, od toga ko je koga prevario, cije je zena kupila kakvu haljinu, cija je kuca, auto i sl skuplje pa tako u nedogled. Je li se vi nazivate sportkim novinama/web stranicama? Ako nazivate, onda molim vas pocnite da se fokusirate iskljucivo na sport. Bolje su mi 4 vijesti dnevno ali da su sportske nego da citam traceve. Pa imam ja masu stranica na kojima citam traceve i koji me i nasmiju i zabave. U slucaju da nemate sportskih tema, zaposlite navijace razlicitih sportasa/klubova/reprezentacija da vam pisu blogove ili sedmicne update pa mozda krenete u dobrom pravcu. Sretno!

Da ja ne bi previse kritikovala, imali smo predivnu sedmicu fudbala pa mozda da se malo osvrnemo na to. Jedan od inspirativnih trenutaka mi je Ricky-ev gol u Evropa Ligi. Znam ja da ja vas perem sa ovim Ricky-em, ali dobiti zuti karton, znati da ako ti klub prodje u finale ti ne igras i ostati dovoljno pribran I motivisan da zabijes gol, e pa takvih je fudbalera malo i zato Ricky zasluzuje gromoglasan aplauz. Sporing nije prosao dalje, ali je Ricky moj pobjednik.

Citam sad ove silne sale na racun klubova koji ne igraju finale Lige prvaka i nailazim na sliku Ronalda i Messija na kojoj Ronaldo Messiju govori: Je l' mi zajedno na finale? A Messi odgovara Moj stan ili tvoj?

I onda sila navijaca koji se prepucavaju ko je bolji ili ko je najbolji na svijetu. Uvijek se sjetim Wengera kad je jednom rekao da Liga Prvaka nije pravo ogledalo kvaliteta jednog tima. Kaze Wenger da je bitnija liga koju igras nego liga prvaka, jer ti se u Ligi Prvaka moze desiti pad forme, a u svojoj ligi imas vremena da to izbalansiras i nadoknadis. Donekle bih se i slozila s njim, ma da i Chelseau i Bayernu kapa dole, bice to jedno simpaticno finale. Jos da Platiniju neke stvari dodju iz guzice u glavu, pa da u finalu zaigraju ovi kartonasi, ali sve se bojim da to toga nece doci. A o Ronaldu i Messiju ne zelim da cujem kritike, to su majstori svog doba, a zlobnici mogu ca crknu. 

Manuel Neuer i Iker Casillas su jos jednom pokazali svoju sposobnost, spremnost, koncentraciju i u neku ruku srecu. Svaka cast decki, ali svejedno ste kod mene tek na 3. i mozda 4. mjestu. Kod mene ne moze niko preci Szczesnya i Begovica, ni kad bi odbranio sve penale ovog svijeta.

I danas samo o Pepu Guardioli. Kako ja postujem tog covjeka. Mozda u zadnje vrijeme manje nego na samom pocetku, ali sam imala cast da pratim negov rad sa Barcelonom i mogu reci da sam svasta naucila, i kako treba i kako ne treba. Dragi mog Pep, falices mi ti, tvoje pressice ( a lot, a lot), nekontrolisanje mahanje rukama, tvoja nerviranja i tvoj smijeh. A nije zbogom, gledacemo mi tebe jos, cini mi se da je ovo samo oluja i da ce se uskoro smiriti.

Radujem se finalu Evropa Lige, moram priznati vise nego finalu Lige Prvaka. Odnosno, jedva cekam !!!

Do sljedece sedmice i mog prvog izvjestaja iz Varsave, budite mi dobri i zdravi.

P.S. O Romi nisam u necu. Samo cu reci Juve, storia di un grande amore.

Fudbal i ja Day 22

Ljudi su se rodili da pametuju, neki manje, neki vise, a od kako je Barcelona na vrhu svijeta 99% ljudi se naslo u TIM navijacima Barce pa samo sta rade pametuju. Priznajem i ja sam bila fan Barcelone, prvenstveno dok je Henry igrao jer ja svog junaka nikad ne ostavljam samog, a onda i zbog Piquea dok je bio krajnje nepoznat, a u isto vrijeme way hot to ignore. Medutim, moje divljenje je prestalo prosle godine, u onom trenutku kad je RVP dobio drugi zuti tj. crveni karton protiv ove iste Barcelone. Ligu prvaka sam odgledala do kraja, s tim da mi je polufinale – el clasico bio jos veci seljakluk te sam shvatila da je za jednu Barcelonu sramota sto ima u svojoj ekipi nekog kao sto je Busquets. Dok su svi osudjivali Real za silno udaranje i tzv lomljenje nogu, meni je vise smetalo to lazno valjanje prvenstveno ovog gospodina i Dani Alvesa. Za faul postoji karton, hoces zuti, hoces crveni, za to vase sramotno simuliranje mi nije karton. Ja bih za takvo simuliranje otjerala covjeka sa stadiona i zabranila mu da se naziva fudbalerom. Ja znam da ovaj moj komentar moze da zvuci grozno jer ako nesto treba izbjegavati to je udaranje i fizicko maltretiranje drugih igraca, ali ova simuliranja su mi nesto grozno da kod mene uvijek naidju na ogromnu osudu. Od kako je fudbala postoji i faul, ali ovo prenemaganje je postalo hit bas u posljednje vrijeme. 

 Da ja ne idem u dubiozu Barcelone jer mi se na sam spomen dize kosa na glavi podjelicu sa vama jos samo jedan validan komentar. Pobogu narode, doslo je vrijeme kad Messi da moze vracao bi loptu u igru i za Valdesa, samo da mu se trckara tamo-ovamo. I dok je decko toliko dobar, da mu pera niko odbiti ne moze, uzasno me nervira da upravo on izvodi kornere i slobodne udarce. Kraj Inieste, Xavija i Danija zivih Messi se hvata svake lopte, pa kad shvate da ne ide onda se pocnu rotirati jedan po jedan. Sinoc su im neka dobra 3-4 slobodna otisla u vjetar jer i oni sto su nekad to izvodili olako i zabijali golove kao iz sale danas dobiju jednu priliku i pogode zivi zid. Opet ponavljam Barcelona je jedno cudo, samo spali su na 20% cuda i previse se seljace.

Necu ja jos puno pljuvati samo cu reci jednu stvar. Chelsea nije sinoc pokazao Barceloni kako se igra fudbal ili  oni koji to tvrde i ja nismo gledali istu utakmicu. Cinjenica jeste da mi koji nesto razumijemo u fudbalu znamo da Chelsea ili bilo koji tim koji hoce da dobije Barcelonu trenutno ih ne moze dobiti igrajuci kao oni ili bolje, nego se uzdati u ono sto imas, igrati na kontre, braniti se ako treba i kineskim zidom, ali doci do rezultata. Chelseau kapa dole jer su iskoristili ono sto imaju i dobili utakmicu. Dzaba silne statistike, dzaba 24 udarca na gol, koliko to divno i krasno bilo, dragi moji fanovi, ja sam na ruzan nacin naucila da se jedino rezultat gleda. Iskrena da budem ja bih voljela Chelsea u finalu, ali zivi bili pa vidjeli.

Da bih stvar bila gora ja svaki put kazem kako navijam za klub koji nista nikad nije dobio namjestanjem sudija I nekim nebuloznim greskama. Mi se krvi svoje napijemo za svaku pobjedu I mozda bas zbog toga sam i fan Arsenala. Onog dana kad osjetim da toga vise nema, mozda i ja skupim svoje rekvizite i okrenem glavu u nekom novom pravcu. Bez obzira sto igramo posteno, kapiten nam ne zna gubiti. Nije to vise ni da ne zna gubiti, nego se ponasa kao najveca seljacina i daje los primjer nakon svih genijalanih primjera koje je pruzio. Kad ti neko pruzi ruku, treba da se fino rukujes s tom osobom. Nije fazon nekom prebiti prste, barem ja za taj fazon jos nisam cula. I dok mnogi pricaju kako RVP ode nekuda jer je posjetio Fabregasa, ja samo sutim. Jednom pala, jednom se ubila. Sve te transfere cu da komentarisem krajem augusta kad se sve finalizira, do tada nek pise sta ko hoce i nek pametuju oni koji su navikli.

Pisem svoje komentare svjesna da nekome nece bas najbolje sjesti, ali nisam nikad rekla da najbolje znam, uvijek je to bilo samo moje neko misljenje. Fudbal je ipak igra, a ja u igri uzivam.

P.S. Veceras Evropa Liga, ja kao u nekom transu, samo da se ne opecem. Pozdrav

Fudbal i ja Day 21

Za BiH fudbal me vezu divne uspomene. Uglavnom su sve te uspomene iz nekog dalekog perioda koji se ponekad cini tako daleko kao da se ustvari meni nikad nije ni desio, kao da je sve to samo san. Bas ovih dana sam se dotakla mojih dogodovstina iz djetinstva, kako sam kao prvacic osnovne skole jedan dan otisla na stadion da gledam Jedinstvo i zakasnila u skolu. Ma nisam ja slucajno zakasnila, ja sam htjela da odgledam utakmicu do kraja. Prica na pricu i dodjem ja i do utakmice koja je odlucivala prvaka BiH 1999/2000. Dok je Jedinstvo igralo tu utakmicu na svom stadionu, Zeljo je igrao sa Krajinom u Cazinu, pa smo mi isli poslije utakmice na bihacku autobusnu stanicu da docekamo Zeljin bus i kao da ih ismijemo, da im pjevamo, sta ja vec znam sta da radimo. Isla sam i ja, kisa je padala, a na to sve nas kisobran je bio plave boje, Zeljine boje. I dok se moje drustvo smijalo ovim mojim pricama i uletima, kroz mene je prosao neki strah, neka tuga, neki osjecaj da ono sto smo nekad imali necemo imati nikada vise ili da ne zvucim krajnje dramaticno napaticemo se dok se vratimo tamo gdje nam je mjesto. Iako trenutno sam sve samo ne navijac Jedinstva, smatram da Bihac zasluzuje premijerligasa, nekog da nam osvjetla obraz, samo sto ovo sto danas nazivamo klubom, tuzno je reci, ali nije ni K od kluba.

Mozda ja ponekad i prenaglim, volim ja to Jedinstvo cini mi se kao i prvog dana, ali u tom nasem nogometnom klubu cini mi se ima svega samo nema nogometa i nogometasa. Ali daleko najteze mi padaju price moga dede i njegovih prijatelja. To su ljudi koji ne odustaju od Jedinstva, idu na treninge i na utakmice i kada se desi incident kao ovaj protiv Bratstva, oni se nasikiraju i pitaju se sta ce sad biti?

Dok se sikiraju nase stare generacije, a odgovorni ljudi zazmire i cekaju, iskrena da budem nema nas nigdje.

Da ne budem krajnje negativna, nije samo moj gradski klub BiH fudbal, ima tu i drugih klubova, ima tu i nasih najdrazih zmajeva, ima tu divnih utakmica, predivnih golova, Zeljeznicar sa odlicnom sezonom, da da, isti onaj Zeljeznicar kojeg sam ja na kisi iscekivala na autobusnoj stanici, ja sa kisobranom PRAVE boje. :)

Citiram jednu djevojku sa twittera koja je napisala: Ljubav nije kada vrijeme mjeris prije i poslije Krista, nego prije i poslije Njega/Nje/Osobe koju volis. A sta da kazem onda ja, osoba koja vrijeme djeli na PRIJE I POSLIJE BARAZA i kojoj ta podjela donekle, ali samo donekle ima smisla. Kad zivite za nesto u zivotu onda znate koliko je to bitno, da samo na trenutak nestane sve vase ladje bi potonule. E tako ja sa fudbalom, tako ja sa Arsenalom, tako ja sa barazom i tako ja sa Pjanicem.

Cesto me ljudi pitaju kojeg fudbalera bih voljela upoznati i sta bi uradila da vidim nekog poznatog fudbalera i cini se da ih moj odgovor uopste ne razveseli. Fudbaleri i ja, to su dva strana pojma. Ja njih preferiram na terenu, a sad da bih nesto ludovala za njima, iskrena da budem nemam vremena. I moj odgovor je uvijek isti: Voljela bih upoznati Wengera, jer za njega imam dosta neodgovorenih pitanja, a svi ostali neka ih tamo gdje su. Imam ja i jedno pitanje za Pjanica, striktno vezano za fudbal (I promise) i postavicu ga pa makar sa svojih 65., jer samo tad cu moci prestati da razmisljam o nasem prvom barazu i o tom prokletom novembru 2009. godine.

Da vam pisem o svjetskom fudbalu, ne mogu jer osim izmisljenih penala, nemam nista pametno za reci. Ogromna tuga je ovaj vikend u fudbalskom svijetu, jer se oprastamo od jos jednog fudbalera i mladog covjeka Morosinija, fudbalera italijanskog Livorna. Ogromna tuga i bezbroj neodgovorenih pitanja. Morosini, riposa in pace. 

I dok gledam ovaj ManU i kao radujem se jer ne zelim City za prvaka engleske, zahvalim Bogu sto sam fan Arsenala. Forma nam je promjenjiva, mogu nas pljuvati na osnovu toga, ali klasa nam je trajna i mogu samo da uce od nas, nasih igraca, nasih navijaca i naseg Wengera!

Do nekih interesantnijih utakmica i kvalitetnijih tema, budite pozdravljeni.  

Fudbal i ja Day 20

Ja kazem da je sezona duza konkurisao bi Arsenal i za prvo mjesto, a moje prijateljice mi se samo slatko nasmiju u facu. Eh moje djevojke, kad bi vi znale da se ja ne salim, mozda bi se tek onda jos sladje nasmijale. Ja vec sest dana gledam samo fudbal, u prosjeku 3 utakmice dnevno i to mi je nekako malo. S ovim borbama za prvo mjesto, za ligu prvaka, za evropa ligu, za ocuvanje ponosa i klase utakmice ovih dana su vise nego interesantne. Samo sinoc sam toliko vristala na Liverpoolovu pobjedu, ne znam ni sama zasto. Mene su malo ponijele emocije i prezivljavanja posebno golmana Jonesa koji  je odbranio penal nakon svega 30 sekundi u igri.  Meni se pokazao kao neko olicenje snage, upornosti, emocija i u neku ruku i spretnosti. On je svoju odbranu posvetio malom Luki, njegovom sinu koji je umro od leukemije prosle godine. Koliko je samo emocija u meni izazvalo njegovo podizanje ruku prema nebu. RIP Luca !!!  Kasnije je malo prevagnula nespretnost upravo Jonesa, ali neka Carrolla i neka KONACNO pobjede. 

Uhvatim se kako navijam za Everton, pa za Liverpool, pa za ManU, pa za Chelsea. Da ima smisla nema, s obzirom da mi je Arsenal sve na svijetu, ali nekako me ponese trenutak, igrac, trener, nepravedna odluka ili zelja da u nekom velikom takmicenju upravo vidim ove timove.

Za vikend takva ludnica i toliko gresaka u sudjenju da ja ne znam sta bih rekla. Ivanovicev gol neregularan, Rooneyev da ne govorim, a Balottelijevi potezi za zatvora. I dok mi je bilo drago da Chelsea pobjedi ili da ManU osigura bodovnu razliku, Arsenalova utakmica me vratila u stvarnost i ono za sta treba i za sta se vrijedi boriti. OUR GAME IS AND SHOULD ALWAYS BE FAIR PLAY.

I dok se strucnjaci svadjaju do koje granice ide Balottelijeva ludost, ja svu krivicu prebacujem na sudjenje i u negovom slucaju na trenera. Mozes biti genijalan koliko hoces, mozes biti bahat koliko hoces, ali pravi autoritet stane i tome na kraj, ako zna kako, jer jednom sam rekla to isto za Teveza,  takvi igraci uzmu furseta i testiraju dokle mogu da idu tj. do koje tacke mogu da se budalesu, a kad vide da niko nije postavio granice onda im nema kraja.

Drugi problem koji je meni postao nepodnosljiv je sudjenje odnosno greske u sudjenju. Danas je to penal Barceloni ili umalo lomljenje noge Songu i Sagni, sutra moze biti dosudjen penal u situaciji koja je bila nedozvoljena (Rooneyev offside penal) ili Ivanovicev gol iz offsidea. Polako pocinjem da zvucim kao papiga i konstantno se ponavljam, ali smatram da su sudije previse zasticene. Treba ih kaznjavati sve redom, ne dozvoliti im da zive na staroj slavi i podici neki standard kojem ce svi teziti. Evo upravo sad dok pisem ovaj blog i gledam 4 utakmice u isto vrijeme mogu nabrojati najmanje 5 gresaka koje bi trebalo sankcionisati i to na racun sudija. Pa samo na evropskim kupovima ih ima 5 (onog 6. jadnicka ne brojim) i kad propuste nesto sto se izdesavalo ispred njihovih ociju pa sta covjek da im kazem. Ne brinite ne treba nam tehnologija, mogu i njih trojica sve da pohvataju, samo da se 90 minuta skoncentrisu na svoj posao. Greske su prihvatljive, ali uvijek da idu u korist istom klubu nije normalno. I dok danas mogu samo da drzim govor o tome, sutra se nadam da cu imati priliku svoje ideje probiti do nekog ko ce da me poslusa.

Konacno sam docekala kraj utakmica veceras. Jedino je Arsenal zahvaljujuci crvenom kartonu Wolverhamptona imao laganu utakmicu. Sa Romom, Juventusom i Interom sam muku mucila, ali se isplatilo. Nema nista ljepse nego kad utakmice odlucuju igraci kao sto su Totti i Del Piero. Bravo Cikice Moje Najdraze !!!

Nadam se da smo ovih dana svi uzivali, mozda navijaci Bayerna i nisu nesto, ali kako ja kazem za Arsenal "bice bolje od augusta", tako mislim i za sve ostale klubove koji misle da su izgubili sve ove sezone. Glavu gore, ko moze nek se bori, mi ostali cekamo iducu sezonu. A Arsenal, ma mi smo vec najbolji u engleskoj ligi, ALi REALNO !!!

Fudbal i ja Day 19

Nisam pisala vec danima. Sve krenem, pa imam osjecaj kao da nemam nista pametno za reci. Mozda prva stvar koju trebam komentarisati je Juventus. Daj Boze da se ovaj momentum zadrzi do kraja sezone jer Juventus zaslujuzuje da nakon toliko godina dodje na vrh. Iako su do sada imali sezonu bez poraza, po meni nisu bili najbolji tim u Seri A, ali nije ni Milan. Nekako kao da je svaki tim imao jedan dobar period, ukljucujuci i onaj Interov niz pobjeda sa Ranijerijem. Malo Lazio, malo Milan, Udinese sa domacim pobjedama, Napoli sa nekim svojim momentima I Juve sa nekom koliko-toliko stabilnom sezonom. Ako cemo realno pobjedili su Milan u jesenjem djelu kuci te su izvukli nerjeseno na San Siru (Muntari trenutak), kao da su mi bolji (kao da sam krajnje subjektivna).

Sto se tice Lige prvaka ja ne znam ni sta da komentarisem. Niti je moje da pljujem po Barceloni, niti je moje da kazem nesto pametno. Uvijek kazem i recicu ponovo. Messi sam moze pobjediti svaki tim, samo je sramota sto kad treba da igraju i pobjede ta Barcelona da 10% sebe, a ostalo se uzda u sudiju. Pa Sramota. Niko ne negira da su genijalni i da kad hoce mogu “rasuti” bilo koji tim, ali da su zasluzili prolaz dalje, pa REALNO nisu.

Imam prijedlog za Benfiku da igra svaku utakmicu sa 10 igraca, igraju bolje i organizovanije. Steta sto nisu prosli, ali u mojoj kuci ima jedan navijac Chelsea s kojim dijelim sobu i jos spavam kraj prozora, pa da ne bih ja frcala kroz prozor BRAVO CHELSEA.

Samo cu reci Olic je zabio dva gola. Mislim da je to dovoljan komentar na sve. I naravno Murinjo mi Benzemu ostavio na klupi, pa sam u fantasy footballu oplakala kapitena i broj bodova 0.

A moja Liga-EVROPA LIGA bas interesantna. Bez vecih iznenadjenja, sa mnogo golova i utakmicom Sporting – Metalist koju sam ispratila licno. Mislim da je Sporting imao tezeg supranika nego Bilbao. Jedno je ime kao sto je Shalke, a jedno je smaracki fudbal koji igraju ukrajinci i njima slicni. Sve mislis losi su i onda te upropaste za sva vremena. Mislim da odavno nisam vristala kao kad je Ricky dao gol ili kad je Rui odbranio penal. A kako sam samo na cudan nacin zavoljela ovaj Sporting. Ukrali mi dio srca i ne vracaju. :) :)

Kao slag na kraju radnog djela sedmice stigla Arsenalica (torta koju mi je seka narucila za sve moje uspijehe u zivotu, a o tome drugi put). Ja u Arsenalicu, ona u mene, gledali smo se 3 sata. Arsenalica je nesto naljepse sto sam u zivotu dobila, ja bi nju zagrlila i nosala sa sobom gdje god krenem, ali opet torta je pa narod ocekuje da proba. I Boga mi probali su. Ostao mi samo TOP, ali top mi jedino i treba za sutrasnju utakmicu. :)

I sad dok mi je ostalo jos 10ak minuta do Romine utakmice, moram da skratim ovo pisanje. Sunderland mi se dobro drzi, samo da mi je kakav X, pa cemo mi sutra nekako. Cuj nekako, ako nisam ja optimista, ne znam sta da ocekujem od drugih. Ajmo Arsenal, Bolji smo, Ljepsi smo !!!!

Do sutra I nekih boljih utakmica, pozdrav !!!