Fudbal i ja Day 18

I tako ja citam clanak kako engleska liga nije vise najjaca/najatraktivnija liga, tj kako to vec odavno nije jer pogledajmo ko je osvajao Ligu prvaka i Evropa ligu / Kup uefa u zadnjih 10 godina. Zadnji engleski klub koji je osvojio Europa Ligu /Kup Uefa je bio Liverpool 2001, a o Ligi prvaka znamo sve, sto kaze clanak sretni Liverpool (2005), ManU protiv Chelsea 2008 i to je ukratko to.

Cinjenica je da sam veliki fan engleske lige i ne bih se slozila sa ovim argumentima iz vise razloga. Prvo ne kazem da je engleska liga najjaca, ali cinjenica je da je u zadnjih nekoliko godina, ako ne brojimo sezonu 2011/2012 imala dosta predstavnika u najboljih 16 u Ligi Prvaka. Nakon tih ispadanja ti isti klubovi idu kuci, ne prikljucuju se daljnjem takmicenju u nizem kupu, a dala bi ruku u vatru da su bolji od onih klubova koji osvoje Evropa Ligu. Isto tako rijetko koji klub osvoji 3. mjesto u grupnoj fazi Lige prvaka i zavrsi u toj Evropa Ligi. Mozda jedna od obecavajucih godina u kojoj se to stvarno desilo je upravo ova gdje su Manchesteri odigrali vise nego lose, ali s obzirom da je ova sezona posebna nju ne uzimam u obzir (moji licni izgovori).  Jos jedna cinjenica postoji, a to je da oni klubovi koji ucestvuju u Evropa Ligi direktno iz engleske lige, bez ispadanja iz Lige prvaka nisu dorasli onim klubovima koji to rade iz drugih liga. Englezi su prosle godine imali 3 direkna plasmana u Ligu Prvaka i 4. Arsenal koji je to odradio preko Udinesea. Sad zamislite 8., 13. i 18.  ekipu iz engleske lige i Udinese npr. (ne uzimam Tottenham kao primjer, koji je zavrsio 5.) Pa realno koliko mi god uzdizali Stoke ili tako neki klub, sta mogu oni protiv Udinesea, Bilbaoa, Shalkea ili Sportinga.

Nemojte me pogresno shvatiti, promijenila sam i ja misljenje o engleskoj ligi. Sve cesce se uhvatim kako gasim neku utakmicu upravo te lige, a palim Seriu A, La Ligu ili kad me bas muka natjera Bundesligu. Puno se promijenilo u svim ovim ligama i ako neko prati fudbal treba da je svjestan da paznju zasluzuju svi i da podjela paznje nije vise 60%-10%-15%-15% nego 25%-25%-25%-25%. Naravno postoji i to da smo svi mi fanovi nekih klubova i koliko god atraktivna bila neka liga mene ne mozes uvjeriti da prestanem gledati sve utakmice Arsenala, pa cak i rezervnog tima. To je moj tim, meni najatraktivniji i ne pada mi na pamet da ga zamjenim sa nekim “atraktivnijim”, ako takav uopste postoji.  Opet cinjenica jeste da engleska liga koliko god oslabljeno djelovala u navratima je jedina liga gdje nema zimske pauze, pa tako dok drugi slave novu godine, posjecuju familije, zimuju, skijaju i sl, englezi 1. januara istrce na teren i igraju.

Ja sam svjesna da je spanska liga fenomenalna i to ne samo zbog Reala i Barcelone, vec i zbog ostalih klubova koji upravo haraju Evropa Ligom. I onaj ludi Levante, nisam odavno gledala bolji pocetak sezone nego ove 2011/2012. Kvalitetan fudbal, kvalitetni igraci, sta jos covjek da pozeli. Mozda jedino sto ja ne volim je prepucavanje Guardiole i Murinja, pa zato i ne gledam El Clasica, znajuci da propustam nesto sto ce u buducnosti biti gledano kao velika historija upravo ova dva kluba, a i fudbala opcenito.

Sad mi se u glavi nude dva pitanja.

Da li mozemo raspravljati o kvalitetu razlicitih liga? Mozemo.

Da li smo sagledali sve argumente ili smo samo vidjeli ko je osvojio Ligu prvaka i rekli nema dalje rasprave? Nismo sagledali sve argumente i olako osudjujemo.

Ja cu veceras da gledam nastavak Lige prvaka, sutra Evropa ligu, za vikend Arsenal i Romu. Smatram da su upravo ljudi kao ja oni koji najvise dobiju od fudbala, jer gledaju ono sto vole i nadju u svakoj ligi nekog interesantnog. Na kraju krajeva bolje to nego “pametovati” ko je atraktivniji.

Budite pozdravljeni !

P.S. Na vama je da gledate sta volite, da tipujete na ligu koju volite. Meni licno se svidja stil igre u engleskoj ligi, ali priznacu da 50% ako ne i vise svog vremena gledam Seriu A i njihov Tim kup. Uhvatim se da znam vise sta Bilbao radi nego Real i Barca, ali to je opet licni izbor. I ako cemo o tome sta je atraktivnije, ja kazem da ove godine Evropa Liga ubi baju u poredjenju sa Ligom Prvaka. Razmislite,  jos uvijek svako ima pravo na svoje misljenje.

Fudbal i ja Day 17

Kao sto sam obecala pisacu iskljucivo o utakmici Milan-Roma. Posto ja jedno obecam, drugo pisem prvo cu samo da bacim komentar na utakmicu Arsenal-Aston Villa . Necu puno pisati jer utakmicu nisam gledala, a inace ne volim ljude kad komentarisu utakmicu koju nisu pogledali. Samo cu da kazem da iz onog sto sam vidjela prvih 10. minuta i golove mogu reci da sam vidjela Arsenal o kakvom smo svi sanjali cijelu sezonu. Mislim da u ovom trenutku ih ne moze zaustaviti niko, jer se vode timskim duhom i vidi se da uzivaju maksimalno u svojoj igri. Genijalan gol Artete. Posebno mi je drago sto Koscielny nije igrao. Nije mi drago zbog povrede, ali sama pomisao da on igra i da dobije zuti karton u meni budi neki nemir. On meni treba protiv Citya. Arteta na stranu, kakav genijalan gol Croucha. Naravno ni tu utakmicu nisam gledala, ali mislim da Crouchov gol konkurise za najbolji gol u 2012. Bravo majstore.

Na utakmicu Milan-Roma sam isla sama. Ja vama ne mogu objasniti tu dragost sto sam isla sama. Nema komentara, nema ljudi oko mene, mogu da se fokusiram iskljucivo na igru tj. Pjanica. S obzirom da ga LE nije stavio u prvih 11 ja sam prvo poluvrijeme cak gledala ozbiljno. Cinjenica je da sam juce shvatila da sam bas pravo zensko. Kad je istrcala Roma na teren u bijelim dresovima, ja sam zaboravila zasto sam dosla. :P Fantasticni igraci, ali izgledaju za 10 svi redom. 

Iskreno nisam znala ko me vise nervira prvo poluvrijeme, Zlatan i drustvo za koje sam se u jednom trenutku pitala da li znaju primiti loptu bez da upropaste svaku mogucu priliku ili odbrana Rome za koju je pozitivan komentar kad kazes da su “suplji”. Bilo kako bilo Roma postize gol te na moje iznenadjenje niko od Milanovih navijaca oko mene  ne reaguje lose na moje odusevljenje i skakanje. Ja u svom fazonu, a narod me gleda kao da sam pala sa Marsa, ali jesam pa me ti pogledi ne brinu mnogo. U 15.minuta pauze se Mire zagrijavao 10 m od mene, a ja nisam znala da li da prije slikam ili gledam u njega kao u nekom crticu bez treptanja. Ja racunam ovako, vidjela sam ga u februaru, vidjela sam ga u martu i sad kako stvari stoje pitanje je hocu li ja njega gledati do Brazila 2014 (ne pretjerujem uopste :p).

Drugo poluvrijeme je bilo pregenijalno, ali se igra Rominih igraca opet nije isplatila onako kako treba pa odose kuci praznih ruku. Moglo se primjetiti kad su Mire i Boki usli da je igra malo zivnula i puno su obecavali. Mozda jedino sto bi ja drugacije uradila je izbacila Osvalda, ubacila Lamelu, a ostavila Gagu, ali opet u mojoj glavi to sve drugacije funkcionise. Cinjenica je da im je odbrana bila uzasna i poklonila pobjedu Milanu. Znam da je Ibrahimovic jedan i da takvih nema puno ili mozda nema uopste, ali ja krivim odbranu za ovaj poraz, a Ibri naravno kapa do poda.

Posto smo vec prekrsili pravilo o cemu se danas pise moram da kazem da me Real Madrid odusevio. Nisam ni to gledala, prvenstveno jer mi je trebalo sat vremena da se izvucem sa San Sira, naroda “kijamet”, ali mi je drago sto nakon onakve utakmice sa Villarealom i svih kazni su se vratili u pravom svjetlu, bas onako kako ih volim. (nije bas ni da ih volim, ali ne volim Barcu, pa su mi oni kao neko manje zlo :P).

Jos jedna interesantna konstatacija za koju ne znam koliko ce se bas odrzati do kraja sezone, ali cini mi se da ce Juventus biti jedina ekipa koja ce bez poraza zavrsiti sezonu, a nece osvojiti prvenstvo. Malo bolesno zvuci, ali toliko nerijesenih utakmica i sta onda za ocekivati. Veceras se nadam pobjedi, ali ja vise nisam ni sigurna sta da ocekujem od njih. Sve se nadam bice dobro.

Za danas dosta od mene, pisacu ponovo kad zavrse utakmice Lige prvaka, ako me srce ne izda.

Pozdrav!

Fudbal i ja Day 16

Tesko je nekome objasniti koliko poznajes i koliko se razumijes u fudbal i fudbalsku magiju posebno kad se nadjes u situaciji da ti zivot ovisi od toga. Iskreno, najteze je naci pocetak i kraj, reci nesto sto ima smisla, a da te neko ne pogleda sa onim pogledom “o cemu ti pricas?”

Danas se misljenje amatera ne postuje ni sekunde, kao ima nas previse i samo sta radimo “pametujemo”. Ne shvata narod da MI AMATERI nekad znamo vise nego cijela jedna sila profesionalaca. Kad bi se svaki taj profesionalac posvetio fudbalu koliko i ja prestao bi biti profesionalac i postao bi VJECAN, dok mi amateri i sa svim znanjem ovog svijeta uvijek ostajemo samo amateri. I da jos mi zene, neka nam je Bog u pomoci.

Bilo kako bilo, ja nisam zlopamtilo niti cu se ici raspravljati sa nekim ljudima koliko ustvari znam. Boze moj, naravno da nisam uvijek u pravu, pa ja sam ipak samo zaljubljeni amater. Ja ulazem trud, volju i emocije, pa samim tim smo fudbal i ja na ti, i ja nikad nisam 100% objektivna.

Nego da ja ne idem u dubiozu problema koji ce i za 10 godina biti isti, ja cu malo da analiziram odnosno komentarisem ovu sedmicu.

Pocecu naravno od Arsenala, nadam se da mi nece niko zamjeriti. :p

Bili smo dobri protiv Evertona, bas onako kako nas volim. Odbrana besprijekorna, a timski rad nevjerovatan. I dok sam ja skakala na svaki faul jer Koscielny ne smije do 8. aprila dobiti zuti karton (prijeti mu suspenzija od 2 utakmice, a meni opadanje kose i gubljenje zivaca), Vermaelen je uzeo stvari u svoje ruke tj. glavu i pokazao nam jos jednom da RVP nije Arsenal nego je samo genijalan kapiten. Nije tim jedan covjek, ko to nije shvatio, shvatice vremenom. Naravno ja sam se dotakla i cinjenice da Cahill nece nikad Artetu faulirati ili obratno jer su njih dvojica vjencani kumovi, bas nisam isla u dubiozu, bas nisam … :P

Nakon ove utakmice jedar Arsenalov blogger je napisao WENGER IN sto je mene navelo da se slatko nasmijem. Ovdje gdje ja sjedim i ono sto ja vidim WENGER WAS ALWAYS IN. Mnogi ce pricati kako je Wenger los, dotaknuce se teme kako Arsenal nije nista godinama osvojio i pametovace kao da su pokupili svu pamet ovog svijeta. Cinjenica je da mi svi znamo da nismo nista osvojili, ali i da se u Wengera “ne barce”.

Licno smatram da ne postoji trener koji je posveceniji od Wengera. Svaki trening je s njima, slavi rodjendane njihove djece, potapse ih po ledjima kad nesto ne ide od ruke, a kad pobjede doceka ih sa osmjehom onako iskreno, najiskrenije.

FORM IS TEMPORARY, CLASS IS PERMANENT je nesto cime se ja vodim kad je u pitanju Arsenal, a naravno i Wenger, jer oni su class i tu nema dalje govora.

Jedna stvar koja mene kopka vec cijelu ovu sezonu je sta cu ja bez Wengera? Znate ja sam generacija zvana Wenger tj. ja ne znam za drugog trenera, mislim znam ali ga nisam licno pratila i gledala, pa kao da i ne znam. Ne razmisljam ja da ce Wenger da ode na ljeto, daleko od toga, ali cinjenica je da je on dosta stariji od mene i da niko nije vjecan. Sad mene spopada neka muka, sad bi ja isla njega klonirati koliko sam blesava.

Nego ja se vodim onom "Wenger all the way" i bez obzira na sve kritike ja sam sigurna da cemo mi od augusta da pokazemo svima kako se neke stvari rade. Cinjenica je da ne znam od kojeg augusta, ali jedne godine hocemo sigurno, vjerujte mi. :P

S obzirom da sam se ja raspisala, pa ne znam gdje mi je granica, pokusacu ukratko da se osvrnem na ostatak ove sedmice.

Ponedjeljak: Roma-Genoa … utakmica u kojoj je Roma bez Tottija i Pjanica dosla do vrijedna 3 boda i priblizila se Ligi prvaka. Ne znam zasto, ali vjerujem da mogu da se izbore, samo da do kraja odigraju pametno i da im se vrati u bodovima sva ova predivna igra koju forsiraju vec cijelu sezonu.

Utorak: Milan-Juventus... Vucinic baby!!! Realno Mirko je bio grozan cijelu utakmicu, doslo mi da ga idem ganjati po Torinu, ali onakva golcina brise sve posebno kad ta ista golcina znaci finale kupa i bye bye Milan. Realno Milan je drugo poluvrijeme trebao da rijesi utakmicu, ali nije islo, nisu imali srece, a i vidjelo se izmjenama da Allegri kao da ne vjeruje da oni to mogu dobiti bez problema. Bilo kako bilo FORZA JUVE!

Srijeda: Kako su Veselinovic i Zukanovic ujedinili Jugoslaviju? Ma znam ja da to nije to. Proklet je balkan i nas vise ne ujedini niko, ali su me decki odusevili. Zelim im svu srecu ovog svijeta u zavrsnici pa nikad se ne zna, mozda i dodju do samog kraja. Onda ce tek da se slavi, slavicu i ja s njima.

Sutra je poseban dan. Dosao mi Mire u Milano, pa ja ode da gledam Milan-Roma. Subjektivna sam ja na tu temu, pa necu ni komentarisati. Pisacu poslije utakmice, ako uopste primjetim ikakva desavanja na terenu. 

Pozdrav. 

Fudbal i ja Day 15

Mislim da ste me ovih dana mogli moliti da vam pisem i o kvantnoj fizici, samo da se ne doticem fudbala. Iako su sto se tice mog privatnog zivota ovi dani upravo okruzeni iskljucivo fudbalom, nekako mi je bilo tesko staviti konacan komentar na prosli vikend. Kako staviti nesto konacno, kad jos uvijek ne znamo sta ce da bude sa Muambom. U subotu je svijet fudbala prosao kroz najteze trenutke kroz koje je uopste moguce proci. Ja koja sam gledala Tottenham –Bolton iskljucivo zbog malog Miyachia (igrac Arsenala na posudbi) nisam ni slutila da ce ono da se desi i to ni manje ni vise nego nasem “malcu” Muambi.  Neki mozda nisu znali, ali Muamba je cetiri godine proveo u Arsenalu prije nego je potpisao ugovor sa Birminghamom. Iskreno u onakvim trenutcima je najmanje bitno ko je igrac i iz kojeg je kluba. Kad su navijaci poceli da izgovaraju Fabrice Muamba mislim da mi je cijeli svijet stao na trenutak. Sve oci su bile uprte u doktore na terenu, ali izraz lica ostalih igraca nije bas obecavao. Ja samo znam da sam plakala 2 sata i da se u zivotu nisam toliko molila. Sjecam se ja kad je ova fudbalska zajednica izgubila i Viviena Foe-a. Takve slike ti nikad ne izadju iz glave, posebno kad utakmicu gledas u direktnom prenosu, jer ja drugacije ne bih ni otisla sama da gledam snimku. Sjecam se da je Henry postigao gol dan poslije i podigao prst u zrak i posvetio gol upravo Vivienu. Evo i sad mi suze idu, jer takvo nesto je zauvijek ostavilo traga na sve nas.

Srecom, Muambina prica ce izgleda da ima drugaciji kraj. Po najnovijim izvjestajima Muamba je proveo mirnu noc, srce mu kuca bez ikakvih pomagala, prica sa doktorom, prepoznao je porodicu i pomice rukama i nogama. Nakon subote, ovo su najljepse moguce vijesti koje sam mogla da cujem, pa sam zato i sjela da pisem ovaj svoj blog.

Ovaj vikend se fudbalski svijet ujedinio bas onako kako samo fudbalski svijet to i zna. Svi su se molili za Abidala i Muambu, pisali poruke podrske na dresovima, posvecivali golove i pobjede. Bravo fudbaleri, bravo fanovi, uz vas mi se ova igra cini magicnom.

Sto se tice ostalih vijesti nemam nista za reci. Cuj nemam nista za reci, kao da se to meni moze desiti u fudbalu. Arsenal nije igrao jer je Everton igrao FA kup, pa smo mi pauzirali vikend i iscekujemo utakmicu sutra navece. Manchester United se zasluzeno drzi na vrhu, a Torres je proradio. Ne zezam vas, stvarno je zabio gol. I to ne jedan, vec dva.  Sad mi ova Torresova prica vrati osmjeh na lice, jer kako su njega jadnika prozivali, nisu nikoga. Welcome back El Nino!

Kod Talijana sve po starom, samo sto je Stara Dama ozivjela i te kako ozivjela. 5:0 u gostima protiv Fiorentine i ujedno prva takva pobjeda nakon toliko godina. Kazu da su 5:0 u gostima dobili zadnji put 1997. Bravo Juve, ponosna sam, samo da me i veceras odusevite, mozete vi to.  Inter i dalje nema srece, a nisu losi, nisu uopste lose. Cinjenica je da jedino Zanetti ostavlja i srce i dusu na terenu, ne odustaje, ali ne moze sam. I onda da je malo srece gdje bi im bio kraj. Milan po svom, ali me se oni uopste ne ticu. Ove sedmice sam protiv Milana s obzirom da veceras igraju sa Juventusom, a u subotu protiv "moje Rome" (mog Pjanica). Do iduce sedmice necu da cujem za Milan. Cavani je spasio Napoli u gostima kod Udinesea, a ja kazem gdje si ti Cavani bio u Londonu. Ne znam zasto, ali upravo sam od njega najvise ocekivala protiv Chelsea, a kao da nisam dobila ni 50%.

U Spaniji Real ispustio 2 boda, cak dva boda. Mislim se  “halo fanovi Barcelone, sjedi dole, smarate mnogo. Nema sanse da Real ispusti prvenstvo, ali nema teoretske sanse.” Sad ja govorim u sebi samo da mi se ove moje izjave ne obiju o glavu. :P

Kod nas je Zeljo ocitao bukvicu i kako kaze jedan decko kod mene na twitteru, kad neko kaze Zeljo, ja vidim sve duplo… dupla kruna…  Ja se iskreno nadam da ce biti tako, jer mi je Zeljo uvijek bio drag.

Sutra nastupaju ovi moji. Kad oni istrce na teren, a meni srce zatitra. Nadam se iskreno da ce Arteta da se fino provede. Njemu ce sutra biti i najteze i naljepse jer je to njegov klub i njegovi navijaci. Everton i volim i postujem, ali s obzirom da mi trebaju sva tri boda, sutra cu malo da ih mrko gledam.

Sretno Arsenalu, a najvise srece zelim Abidalu i Muambi i naravno svim bolesnim ljudima, jer nakon svega ipak smo svi ljudi, a fudbal postane nebitan kad je zivot u pitanju.

Hvala!

Fudbal i ja Day 14

Zivot definitivno cine male stvari i ko se usudi reci da male stvari nisu ustvari sve na svijetu mnogo grijesi. Ja se u fudbalu lako uzivim u bilo koju ekipu, jos lakse pocnem navijati za istu ako su joj igraci talentovani i zasluzuju moju pozornost. Kako sam pocela navijati za Sporting necu vam otkrivati jer nema smisla i nije bas za ovaj blog. Bitno je da jesam i da sam u njima pronasla nesto. Sad ce moja najbolja prijateljica reci “they suck”,  “Ricky ce u Liverpool”, ali neka, to mene samo nasmije… lol …

Sjecate se kako sam vam pisala o Ricky-u. Ko bi rekao da ce taj “malac” da izbaci City. Realno nije bio najbolji na terenu za Sporting, Fernandez je ubio baju sto bi mi rekli, ali Rikica je Rikica, barem u mom tefteru.

Sad prije nego se bacim na analiziranje ove sedmice tj. nebulozno komentarisanje samo da kazem kako mi je jako tesko palo kad sam cula da Abidal treba ponovo na operaciju. U tom trenutku nisam mogla doci do zraka, nekako mi sve postalo maglovito. Postoje ljudi, i ja sam jedna od takvih u neku ruku, koji ce reci sta je djece bolesne na svijetu pa im niko ne pomaze, ovaj barem ima svu pomoc, doktore i potreban novac, ali je “ovaj” takva velicina i takva hrabrost da covjek ne treba ni da pomisli na najgore. Iskreno se nadam da je ovo samo jos jedna prepreka u njegovom zivotu koju ce da hrabro prebrodi. Sto se mene tice moze i kopacke o klin da objesi, ipak je zdravlje najpreca stvar na svijetu. Njemu hvala, sto je finale lige prvaka podizanjem onog pehara meni licno pokazao da je u sportu sve moguce i da samo hrabri opstaju. Hvala Abidal i sretno!!!

Ja sam tako razocarana Ligom prvaka, a tako odusevljena Europa ligom da ne znam sta mi se desava. Ovih 7:1, 7:0 rezultati su mi fuj, ja sam uvijek bila protiv ponizavanja. Znam da se niko nece samnom sloziti, ali nekad si i bolji tim i bolji covjek kad “ohanes”.  S druge strane Europa liga je pregenijalna, kako su mi interesantne utakmice i pregenijalan fudbal ne mogu objasniti rijecima. Sinoc sam skakala po stanu kao da sam dobila na lutriji, a ustvari mi je bilo drago da je Sporting prosao dalje. Nisam hater oba Manchestera, ali Bilbao mi je pregenijaln klub, uvijek sam prema njima gajila odredjene simpatije i ne samo zbog simpaticnog Llorentea, vjerujte mi na rijec.  Spanci kolo vode i vode ga fantasticno. Dodje mi da i ja uzmem “maramce” pa uskocim u to njihovo kolo. Kapa dole, do poda, do poda.  

Evo upravo izvuceni parovi Lige prvaka i svi vec uveliko pricaju o finalu el clasico. Ja se nadam da Milan tu moze nesto da napravi, samo da ne budu grdne rane kao na Emiratesu jer ako nekom ne zelim prolaz, to je onda Barcelona. Izbacili su nas prosle godine tako bijedno da im se ono ne moze oprostiti. Sa Milanom bar nemam nerijesenih racuna, realno mi smo ovdje odigrali jednu katastrofalnu utakmicu i izgubili 4:0, nije nam niko kriv, osim mozda teren :P (Kad kazem Mi mislim na Arsenal). Real vidim kako prolazi i mase nam sa Kipra, a veliko bi iznenadjenje bilo da ne prodju i Chelsea i Bayern.  Ustvari polufinale sa ekipama kao sto su Milan, Real, Chelsea i Bayern ne bi bilo lose. Taman prestavnici 4 najjace lige. Nisu najbolji predstavnici, ali takvi su kakvi su, necemo im sad traziti dlaku u jajetu. Forza Milan !!!

Za Europa Ligu imamo jednu pregenijalnu utakmicu, za mene mozda i jedna od onih utakmica za koje kazemo finale prije finala, a to je Schalke i Bilbao. May the better team win ! Sporting je izvukao Metalist, za pocetak odlicno. Kasnije im dolazi pobjednik upravo ove “finale prije finala”, ali moze to Sporting !!!

Od mene za danas dosta. Treba se baciti na posao i pozavrsavati sve prije vikenda pa da za vikend odmaram (tacnije proucavam strukturu Fife, saveza i sl.- o tome drugi put).

Pozdrav mala raja !

Fudbal i ja Day 13

Nema nista ljepse nego postici pogodak u zadnjoj minuti.  Cak sto vise, nema nista ljepse nego biti navijac koji je 100% uvjeren da ce njegov tim da pobjedi cak i kad je isteklo 90 minuta, a na semaforu stoji 1:1. To sam ja by the way.

Utakmica je bila savrsena. Nemam nijednu primjedbu osim sto se moze reci da sreca nije bila na nasoj strani. Koliko samo propustenih prilika, ali definitivo prva utakmica na kojoj sam znala da cemo da pobjedimo bez ikakve sumnje. S Arsenalom mi nije bilo odavno tako. Moram priznati da bez obzira sto sam bezuslovni navijac  vec  13 godina, ova sezona mi je bila toliko klimava da mi je glavni cilj tokom svake utakmice bio “samo da ne dozivim srcani udar”.

Dok smo gledale Arsenal-Milan  prijateljica i ja smo u pubu upoznale jos jednu zaljubljenicu u Arsenal pa je dogovor pao da se sljedeca utakmica gleda zajedno. Na kraju za nasim stolom je bilo ljudi koje u zivotu nisam vidjela, ali da smo bili internacionalni, bili smo (Indijka, Kolumbijka, Englez, Francuz, Bosanka 2x, Srbin, Italijanka i Portugalac). Za ovog zadnjeg kad sam saznala da je Portugalac sam se iz potesta digla od stola, ja da sjedim sa njim za istim stolom, pa nema sanse. (ovo iz mene jos uvijek govori bol prvog baraza, drugi ni ne spominjem).

Utakmica je fino pocela, onako “laganini” bez previse nerviranja. Nije nesto pretjerano ni obecavala, ali kao da sam znala da ce da bude "svasta". Naravno, podrazumjeva se da zadnje sto mi je trebalo je da Newcastle povede, ali drustvo mi je svjedok, ja se pomjerila nisam. Iako inace  vristim na odbranu, na trenera, na sudiju, ovaj put nisam glas pustila. Navika je to moj brate. Mi ga prvo primimo, pa onda krenemo igrati. Realnost. Nisu se nesto pretjerano dugo radovali navijaci Newcastla. Odlicni Teo i jos bolji RVP i sah mat. Bye Bye Krul. Njegovo bye bye, a moje ustajanje u pubu, okretanje prema navijacu Newcastla i recenica: Into your face, penguin. (King Julian-Madagascar influence). Tad su se svi slatko nasmijali, cak i navijaci Chelsea koji su sjedili iza nas.

Drugo poluvrijeme mi je bilo san snova. Toliko smo mocni bili da sam ostala malo na puf, ali samo malo. Bili smo mi pregenijalni i protiv Milana, ali ovakvu snagu, volju, odlucnost, ovo je bilo milina za gledati. Da smo se ispromasivali, jesmo, u jednom trenutku mi je doslo da lupam glavom od sto, ma da nisam, bojala sam se reakcije ljudi. :p Sreca je sto Newcastle nije pronalazio nikakav nacin da nam pridje pa je bilo na nama da postignemo gol i uzmemo ta tri boda i naravno po ko zna koji put obojimo sjeverni dio Londona u crveno.

Vermaelen? Pita jedan decko sta radi Vermaelen zadnjih 30 sekundi u kaznenom prostoru protivnika? Ja kazem: Ne odustaje.

Velicanstven je bio. Iako je upravo njegova greska kostala nas tog nesretnog gola, Vermaelen je bio onaj igrac sto nikada nece odustati, cak ni kad mu Krul odbrani nemoguce, jer ne moze svaki put odbraniti. Belgija treba da te slavi, jer mi u Arsenalu to radimo svaki dan. Kapa dole.

Bilo je fino vidjeti i Artetu i Ramseya i O-C-a. Nema nista ljepse nego imati sve igrace na okupu i sve igrace zdrave. Gervinho je odlicno odigrao,  jedan njegov dribling je jedan problem vise za Newcastle. Sagna manijak je genijalno odradio svoj dio sa Teo, samo je trebalo jos vise prilika da stvore, ali bitno je da su oba gola upravo dosla sa “te njhove strane” i da su oni odradili fantastican posao. 

Mi smo sada dio nekih vecih planova. Mi smo sada postali nocna mora Tottenhama. Boj se, boj se sto bi rekao moj mali brat od tetke.

Prije nego predjem na zadnji dio upisa zelim samo da kazem da kad se hoce, MOZE se. Howard Webb odlican. Greske nisam primjetila, svaki faul je ustvari bio faul. Jedan offisde mi je bio sumnjiv, a reziser mi nije prikazao, ali to je opet linijski sudija i to je jedna moja licna sumnja. Autoritet na nivou, posebno na samom kraju kad su se strasti dodatno uzburkale.  Kartoni su isli kad su bili potrebni, nije ih bilo ni malo ni previse. Odlican Howard, nemam rijeci. I njemu kapa dole.

Sad za kraj znam da sam obecala da danas pisem iskljucivo o Arsenalu malo samo da prokomentarisem svoj “novi” klub Sporting. Sta uradise u nedjelju, ono je bila milina za gledati. 5:0 njima, a meni jedna dodatna nada da City-u uopste nece biti lako. Bravo Sporting.

P.S. Za kraj jedna slika RVP u cudnom izdanju jer on inace nije takav tip igraca. Mora da ga je Krul bas iznervirao.

Fudbal i ja Day 12

Nema nista ljepse nego kad ti vikend pocne ranije i jos pocne na najljepsi mogu nacin. Iskreno nikad u zivotu nisam bila fan Intera, cesto odem na njihovu utakmicu i posebno gotivim Sneijdera, ali nikad nisam rezala vene za njima. Bilo kako bilo, svaki put kad Inter izgubi ja osjetim neku glupu prazninu. Pa ako moze da dobije utakmicu Milan, ako mogu Udine, e ima da moze i Inter. Nema niko sretniji od mene kad Milito zabije gol, a navijaci polude kao da je to najljepse sto su u zivotu vidjeli. Tako je bilo i u petak. Mislim da se Samuelov gol slavio kad nikad do sad, a onda Militova potvrda pobjede tek. Ja sam se samo smjeskala, kao da sam znala da je ova utakmica samo uvertira svega sto ce tek da se desi ovaj vikend.

Iskrena da budem pisem danas da u utorak mogu da posvetim cijeli blog Arsenalu. Kako ce igrati sa Newcastlom Bog dragi zna, ali cu da ih izanaliziram detaljno jer to nisam bas odavno radila, vise iz straha nego iz nedostatka misljenja.

Moram samo reci vikend bez Arsenala je tako bolan i dosadan, ali taman sam posvetila paznju svim protivnicima i dragim klubovima.

Asmir Begovic, kakav KRALJ. Iako je na kraju utakmica zavrsila 1:0 za Chelsea, Asmir je branio fantasticno. Ja da imam para na bacanje i da gradim svoju ekipu snova na golu bi mi se smjenjivali on i Szczesny i znam da se ne bih pokajala. Liverpool naravno izgubio bodove po ko zna koji put, a magicni Everton sa svojim magicnim “we play for Arsenal” je dobio Tottenham. Mozda je neko primjetio da sam vec prije spominjala kako Everton uvijek pobjedi utakmice koje su bitne za Arsenal. Uvijek uzme bodove klubovima koji su u tom trenutku najveci Arsenalovi protivnici. Zato ja i volim Everton, a Nikicu Jelavica jos vise. A onda nema nista draze nego oni natpisi Sjeverni London je jos uvijek crven, kao da ja zivim u tom sjevernom djelu . :)

Docekala sam ja i Romu. Malo je cudno gledati Romu bez Pjanica, kao da mi fali pola ekipe, kao da u sredini ima ogromna rupa, ali gledam ih uvijek, igraju magicno. Oni su meni nada talijanskog fudbala, zbog njih cu jednog dana reci pogledaj tu talijansku ligu, kako divan fudbal igraju. Nisam gledala cijelu utakmicu ili sto bi se reklo radila sam nesto pored, tacnije zavrsavala svoj e-learning za evropsko u Poljskoj. Sta ja sve imam da naucim i predjem prije nego oni mene puste da radim, ali isplati se.  Bilo kako bilo ja sam taj dio uspjesno zavrsila, a Borini je Romu uspjesno doveo blize nekim boljim pozicijama u ligi i blize nekim evropskim snovima. Grande Borini !!!

Danas, dan kao i svaki drugi. Igraju Manchesteri, a ja se uputila u grad s namjerom da se vratim prije nego pocnu. Talijanska liga me ne interesuje, posebno Juventus ciji sam veliki fan koji ove sezone nije izgubio nijednu utakmicu, a igra toliko bijedno da bih ja da sam na njihovom mjestu dobrovoljno odustala od takmicenja u ligi. Cinjenica je da su sudci ponekad protiv nas, ali i kad su protiv tebe ako si bolja ekipa ima da zabijes, a ne da se vadis na jedan offisde koji je sudjen, a nije bio. Svi znamo da su suci takvi kakvi su, na vama je da igrate 200% i da pobjedite. Ovo sve bijes govori iz mene, slobodno me ignorisite. JUVE, storia di un grande amore. 

U Milanu nista novo, naroda kao u prici sto po restoranima, sto po prodavnicama, sto po ulici. Trebaju vam konjski zivci da vas niko ne izbaci iz takta vikendom. Ja sam se brze bolje vratila u stan. Bolje da me City izbaci iz takta nego neko ko uopste nije vrijedan moje paznje. I rece ja vama da je ovo divan vikend. Swansea je ove sezone odlicna ekipa, a tome posebno pridajes paznju kad pobjedi nekog kao sto je City. Jos da im Sporting presudi do kraja pa da mogu da likujem. Inace nisam takva, ali ne volim ekipe kao sto je City, bez imalo tradicije, sa brdom para i brdom igraca koji sami ne znaju sta bi od sebe.

Malo cu da se osvrnem na situaciju naseg Dzeke, da me svi Bosanci ne osudjuju kad primjete nedostak moje podrske upravo ovom timu. Kad je Dzeko bio u Wolfsburgu svi su jedva cekali da on promjeni klub, da ode u neki bolji klub, da ga gledamo u Ligi Prvaka i u nekim utakmicama koje plijene paznju svijeta, a ne samo jedne drzave. Ja bih licno da primjetim da je City bio najgora moguca opcija, ali ujedno i jedini klub kojem ocigledno nije bio problem iskesirati bilo koju svotu. Jedino pitanje koje meni odzvanja u glavi je da li bi neki drugi tim iskesirao iste te pare 6 mjeseci poslije ili bi Wolfsburg izkoristio svoju poziciju i pridrzavao se onog “izmuzimo mi ovu kravu dok imamo koristi od nje”. Dzeko je veliki igrac, kazu ljudi “vidite ga, prestigao je i Ronalda i trenutno je 5. najkorisniji igrac u Evropi”, ali jel to ono sto mi hocemo od Dzeke? … Ja licno u tom City-u ne vidim nista dobro. Tu nema postovanja izmedju igraca i trenera i tu se ne zna ko kolo vodi. Posebno me nervira cinjenica da Mancini sam ne zna sta hoce od kojeg igraca. On ima viska igraca i toga smo svi svjesni, ali on tim igracima ne dozvoljava da se priviknu na igru. Prvo igra Dzeko u prvih 11 i ako ne zabije odmah u toj utakmici moze da kaze pa- pa prvoj postavi, a izborice je samo ako u onih 10 minuta koje ce dobiti sljedeci put zabije gol. I tako on njih muci da oni vise ne znaju ni koji od njih igra, ni koji treba da zabije gol. Nisam ja za to da Dzeko sjedi na klupi, niti sam za to da Mario sjedi na klupi, ali covjek mora imati prvu postavu malo uvjezbaniju, a ne igrati rulet s njima i sa nasim zivcima. Ostatak ekipe mu nije uopste lose, mozda je pun individualaca, ali tim momcima se ne moze pero odbiti. Koliko god ja nekog ne gotivim ne mogu bas da pljujem po njima, posebno ako su odlicni igraci. Ja se nadam da ce nas Dzeko da se uskoro preseli u neki novi grad i u neki klub gdje ce on moci da pokaze sve ono sto mi znamo da on moze, a sto ne moze da pokaze Manciniju. Nadam se da ce tada da bude i medju tri najkorisnija igraca Evrope, jer on zasluzuje to i jos vise. Vidite da ja nisam hater, samo ne volim City.

Sad stisnimo palceve i pozelimo srecu Arsenalu. Mi to mozemo i mi to moramo pobjediti.

Do utorka i do nekih konstruktivnijih komentara.

Fudbal i ja Day 11

I had my doubts but we managed to grow stronger!!!

Malo o Arsenalu

Znam da od mene svi ocekuju da pisem o utakmici Arsenal -Milan, ali ja o tome pisati necu. Pokusala sam 5 puta da pisem i onda sve jednom tipkom izbrisem. Previse sam ja emotivna, a moje emocije se jos nisu slegle, ali osvrnucu se opcenito na Arsenal, jer samo o njima i razmisljam u zadnjih 48 sati, ma koga ja lazem zadnjih 13 godina.

Henry je otisao (ovo je recenica koju ja sebi svako jutro ponovim tri puta i plus se ustinem da shvatim da je to ipak nasa stvarnost). Napustio nas je nakon te bijedne utakmice na San Siru gdje smo mi dosli u ekspediciju “Dodji, pogledaj kakva je trava na terenu, pokusaj da se ne oznojis i hajde kuci”. Daleko od toga da ja majstoru nesto zamjeram, pa taj je sa samo 3 suta na gol postigao 3 gola. Sad ja treba da se pravim pametna pa da napadam igraca kojem sam se najvise divila ikada. Nego ja skrecem sa teme. Poslije te utakmice je uslijedila ona FA cup na onoj livadi gdje se uzgaja riza izmedju utakmica. Taj Sunderlandov teren mi nikad nece biti jasan. Jos jedan poraz i nasli smo se u situaciji u kojoj se mi inace nadjemo u februaru/martu vec zadnjih par godina, pa u 10 dana izgubimo sve nade i padnemo na dno. Na moje iznenadjenje desilo se cudo.  Desile su se ove tri utakmice Tottenham-Liverpool-Milan. Arsenal je pokazao da nije tim-jedan covjek nego je tim predvodjen jednim i odlicnim kapitenom. Kad smo se najmanje nadali RVP se uzdigao kao osoba, kao igrac i kao kapiten. Ono sto je on napravio ove sezone malo koji igrac ce ikad postici. Vec sad ima 25 postignutih golova i prijeti velikom broju rekorda. Hvala mu sto nas nije jos uvijek otpisao i sto je zajedno sa ekipom pokazao da je forma prolazna, a klasa vijecna. Takvog kapitena treba svaka ekipa, takvu velicinu treba i mora imati svaki sampion.

Ja kazem: “Nek je on nama ziv i zdrav i neka uvijek preuzme odgovornost kad treba i usmjeri tim kako treba, jer jedan je RVP”.

Malo cu samo da bacim poneki komentar na sudjenje. Jedna mi prijateljica kaze: “vi opet po sudiji”, ali stvarno nije tako. Ja hocu samo da kazem da mi je muka od kaznjavanja trenera zbog komentara koje daju nakon utakmice, posebno ako su ti komentari tacni. Sudci imaju ogromnu zastitu i samim time grijese kao u prici, ne shvatajuci da unistavaju ne samo snove igraca, nego i nas navijaca. Ne kazem da je lose sudjenje krivo sto Arsenal nije prosao, daleko od toga. Trebalo je biti bolji i zabiti jos dva gola i kraj price, ali danas za Wenger, sutra za Guardiolu, prekosutra za Fergusona, a onda za 10 dana za Mourinja fudbal mora doci u situaciju gdje se svaka utakmica analizira i gdje se greske sudija posebno razmatraju.

Medunjanin i njegovi klubovi

Nas Hare bas nema srece sa svojim klubovima. Prodje mu vrijeme igrajuci za budale koje ga ili ne cijene ili uopste ne shvataju koliko je genijalan. Ja sam njega u Valladolidu gledala svaku utakmicu tj. to je vise bilo gledanje utakmice i cekanje da se kreten od njegovog trenera sjeti da ga ubaci zadnjih 10 minuta ako i toliko. Sjecam se kao da je sinoc bilo utakmice protiv Barcelone u koju je Hare usao u igru zadnjih 10 minuta i sto bi mi rekli “izvozao” Barcine igrace kao da nikad fudbal igrali nisu. Covjek onda pomisli da ce taj trener nakon takve igre da shvati gdje grijesi i da pusti Medu da igra u prvih 11, ali nije. Na kraju je klub ispadao iz lige, a neki prsti su se upirati upravo u naseg Medunjanina. Ma neka vas bude sramota. Onda ovaj transfer koji je toliko obecavao i opet nista. Suspenzija za suspenzijom, nedostatak minutaze i sve to se naravno osjeti i kad Medo istrci na teren za reprezentaciju. Ja se iskreno nadam da ce na ljeto da predje negdje, negdje gdje narod zna da cijeni prave igrace i negdje gdje ce imati priliku da pokaze koliko je dobar jer sa ovim idiotima se najbolje ne upustati u rasprave.

Nas fudbal i nasi grdne rane navijaci

Danas citam sta je Osim rekao povodom zabrane gostujucim navijacima da prisustvuju na utakmicama nase premijer lige. Pametno covjek zbori, ali iskreno nekad mi ga zao kakvim je ljudima okruzen. Nisu ni nasi ljudi divlji, ali da znaju uzeti furseta, znaju. Problem je nama u samim klubovima i u sportskim radnicima. Jedino kod nas ljudi sebi daju za pravo da samim tim sto imaju pare ili su nekad bili fudbaleri znaju sve zivo na svijetu. Ljudi moji, za neke se poslove treba skolovati, hodati po seminarima, educirati se na sve moguce nacine, a ne samo sjesti u fotelju pa kud koji mili moji. Dok god mi dozvolimo takvima da uopste prisustvuju rasprava tipa ove, nema nama neke lijepe buducnosti.

Dzeko i Neymar … nepostovanje na nivou

Ne shvatam kako se ljudi mogu ljutiti na ono sto je Neymar rekao za BiH kako ce nam zabiti 8 golova, kako ne zna gdje je BIH, a onda Dzekinu izjavu da ne poznaje nijednog igraca Sportinga podrzati objerucke. Ljudi moji, cak i da ne zna, takvo nesto se ne izjavljuje medijima, meni je to cisto nepostovanje protivnika. A dragi Dzeko, cak i ja znam gdje brani Patricio, a sve mi se cini da bi i ti trebao znati... jer ko je nama kriv sto smo izgubili 6:2 u barazu. I sad ce ljudi svasta da pomisle na ovaj moj komentar, da me smatraju manjim patriotom, ali niti sam ja ponosna na sve sto Bosna/Bosanci rade niti sam jedna od onih sto klimaju glavom i odobravaju takve izjave. Fudbal je igra u kojoj je postovanje jako bitno, jer ako ga nema onda vi samo trcite po nekoj travnatoj povrsini bez ikakvog cilja. Postuj protivnika i bices bolja osoba i samim tim bolji igrac.

Do nekih drugih tema i utakmica veliki pozdrav !!!

Fudbal i ja Day 10

Ja sam kao papiga. Ko o cemu, ja o Arsenalu. Jutros sam zaboravila kisobran u stanu, a nebo mi se slatko smijesi, ali nisam se vratila po njega, PA IGRA ARSENAL. Zvucim kao da nam treba jedan gol, pa da ga ne ureknem, a mi kaskamo jedno 4-5 golova. No sikiriki, tu je RVP, kaze narod da zabija kad hoce, pa da i to vidimo.

Nego nisam planirala pisati o Arsenalu. Juce sam se nasla u raspravi na temu tehnologija u sportu. Da li je potrebna i koliko? Mislim da se radilo i o promjenama u fudbalu, onako generalno: uvodjenje sudaca i sl, kako izbjeci greske tipa Muntarijev gol. Ja sam iskreno fan Juventusa, tako da mene to nije nesto pretjerano tangiralo, ali sam razumjela frustracije kolega na poslu koji su ujedno svi fanovi Milana. Previse sam ja utakmica pogledala u zivotu da bih ostala ravnodusna na takve greske. Cesto ili mozda precesto su upravo pravljene tako da bi nastetile timu kojeg ja obozavam, a onda frustracijama nema kraja.

Kad sam imala 9 godina pocela sam navijati za Arsenal. Nije to uvijek bilo bolno iskustvo kao sto je sada. Kad je Arsenal poceo da “posrce”, ja bi uvijek rekla, “ali igraju najljepsi fudbal na svijetu, bili su bolji, nisu imali srece, nije ih sudija mazio”, na sta bi moj tata rekao: “sine, u fudbalu ti se na kraju samo gleda rezultat, kao da ce neko nakon 5-10 godine da se sjeca kako je ekipa igrala”, ali ja se sjecam, ja se jos uvijek sjecam.

Prosle sedmice dok sam gledala Chelsea-Bolton imala sam priliku upoznati dva decka koji studiraju odnosno zavrsavaju Fifin Master za Management Sporta. Moram reci da sam bila odusevljena cinjenicom koliko su pametni, koliko se razumiju u sport i koliko postuju moje misljenje. Dosta je meni onoga “ti si zensko, sta ti znas”. Jedna od tema je bila silne promjene u sportu, od onih nebuloznih kao uvodjenje jos jednog glavnog sudca, do uvodjenja 4. izmjene, funckionalnost ona dva jadnicka sto sude u evropskim kupovima pa sve do samih challenge za vrijeme utakmice.

Moram priznati da ja volim obican fudbal, sa 3 sudca tj 4. ali onog cetvrtog trenutno ne brojim. Ja sam odrasla uz takav fudbal, na livadama jer tamo gdje sam ja gledala fudbal nije bilo ni postenih stadiona. Igru sam zavoljela ludo bez ikakvih predrasuda. Nema mi nista draze nego gledati utakmicu gdje sve tece onako kako treba, timovi igraju, sudci ne prave greske, navijaci navijaju, ma milina. Cinjenica je da je takvih utakmica sve manje i manje. Fudbal je postao unosan biznis, a sudci su postali ortodoksni papci. Iskreno, ne vjerujem ni jednom kad sudi i oci su mi uvijek sirom otvorene. Mozda zbog tolikog pritiska koji se nalazi na njima, toliko novca koji se vrti oko fudbala, ja ozbiljno pocinjem razmisljati o svim tim silnim promjenama. Za uvodjenje dodatnih sudaca nisam. Meni to nema smisla. Ja sam se prosle godine na vlastite oci uvjerila da tim sudcima treba veca dioptrija nego glavnom sudcu. Prave se pametni, a statiraju kao strasila u kukuruzima. Za drugog glavnog sudca nisam jer mi ponekad i ovaj jedan smeta na terenu kad pocne da se okrece pa jos nekad odbije loptu, ganjala bi ga po terenu. Ona opcija od dodatnim izmjenama totalno ima smisla, ja bi ih cak 5 uvela. Timovi igraju cesto i igraju zahtjevan fudbal koji ne moze da se poredi sa onim “sentisem” iz neke davne proslosti. Dozvolimo im onda da se odmore kad je to potrebno jer cinjenica je da imamo i previse povreda i da timovi ne smiju nikad mjenjati sva tri igraca odjednom bas iz tog straha da ces zadnjih 15 minuta igrati sa 10 igraca. Odlican primjer mi je utakmica Lazio-Cesena, odigrana prije mjesec dana, gdje se upravo nas Lulic povrijedio i onako povrijedjen skakutao 10 minuta po terenu jer nije bilo izmjene za njega. Pa to stvarno nema smisla.

Sad ko je izdrzao do ovog djela teksta vjerovatno govori de molim te pocni pisati o nekim bitnijim izmjenama, a ja onako elegantno izbjegavam upravo tu temu. Moram biti iskrena i priznati da mi je misljenje podjeljeno. U trenutku mi se povraca na ideju da neko zaustavi utakmicu i kaze cekaj da ja to vidim na kamerama, a ponekad mi upravo to ima smisla. Challengi u tenisu se ne osjete, ograniceni su i uzimaju se samo kad je igrac 100% uvjeren da je upravu. Sad u fudbalu je malo drugacije. Obim lopte je dosta veci, postoje 3 sudca koja su “100%” skoncentrisana samo na utakmicu, ali opet postoje ogromni problemi. Sad ne znam sta da kazem. Mozda da dozvolimo svakom timu jedan challenge u 90 minuta ili da dozvolimo glavnom sudcu 3 challenga u 90 minuta. Meni sve ovo zvuci krajnje smijesno i podrzavam komentare ljudi koji kazu da bi prestali gledati fudbal kad bi se to desilo, ali opet zamislite se malo i pomislite kroz zadnjih 10 godina koliko se gresaka izdesavalo da covjeku jedino preostaje da sjedne i da place. Slazem se i sa cinjenicom da Maradonin gol rukom ne bi usao u povijest da smo imali challenge, ali to je bilo tad, a ovi nasi problemi su sad. Sjetite se samo kako su se Italijani osjecali kad je Moreno dao Tottiju crveni karton na svjetskom 2002. Kaznjen je taj Moreno, suspendovan dozivotno, ali je upropastio san jedne generacije. I nemojte me pogresno razumijeti. Ne smatram da bi Italija bila prvak svijeta, ali steta je ucinjena i cinjenica je da nikad necemo znati sta bi bilo, da je bilo… Imam ja ovakvih dosta primjera, ali ovaj Tottijev mi je poseban jer su ljudi jako bliski meni navijali upravo za TU ITALIJU i TOG TOTTIJA.

Sad ne znam gdje stojim sa svim ovim promjenama. Na trenutke sam za, a svega 10 minuta poslije sam protiv. Ja hocu da gledam fudbal kakav sam gledala kao mala. Ja hocu finala Lige prvaka kao sto je ono 1999. gdje sam sve zivce izgubila jer sam bila fan Bayerna, ja hocu finala kao sto je ono Liverpool-Milan sa onim 3:3 i penalima.

Ono sto ja necu su utakmice kao sto je Francuska-BiH u kojem se penal poklanja “jacima” jer kakvo je evropsko prvenstvo bez Platinijevih momaka. Ja necu ni utakmice kao sto je Barcelona-Arsenal gdje RVP dobije crveni karton zbog offside, a isto to pravilo je na svjetskom 2010 bilo “suspendovano” zbog glasnih vuvuzela. Ja necu utakmice kao sto je Barcelona-Real gdje Dani Alves i Sergio Busquets se valjaju po terenu bez da ih je iko dotaknuo. Ja necu utakmice gdje igraci lome tudje noge i prolaze nekaznjeno. Meni je od toga muka.

I sad ostavljam vama da odlucite sta je bolje. Kad je nas tim u pitanju emotivni smo, kad je Muntari u pitanju i ne bas toliko. Zamislite se duboko. Ustvari ne trebamo se mi zamisliti, treba se zamisliti cika Blatter i cika Platini. Treba se znati da linijski sudci nisu samo za ukras i da treba da odreaguju kako treba i da prate sta se desava i da glavni sudac bude objektivan koliko god je to moguce, a ne kao onaj idiot na Arsenal-Tottenham sto slavi Sahin gol.

Nadam se da ste razumijeli sta sam htjela reci. Jedno isklesano misljenje nemam, jer je to nemoguce. Ko ga ima svaka cast, skidam kapu.

Ljudi, ne dajmo da nam promijene fudbal, ali ne dajmo ni da nam uzmu ono malo srece sto nam daje ovaj sport.

Do sutra!

Fudbal i ja Day 9

Ovaj vikend sam posebno iscekivala zbog Arsenalove utakmice. Poslije onako divne igre nasih reprezentativaca protiv Brazila nekako sam ocekivala da cu ovu utakmicu odgledati lezeci, sa vrecom cipsa, cajem i cokoladom.

Arsenal, ekipa uz koju izgubis sve zivce koje ti je Bog dao, pojedes nokte, hodas sav u modricama jer kad god prime gol udaris u stok, stolicu, zid... u name it... Juce iskreno nisam znala jesam dosla ili sam posla, a molila sam Boga da odradimo utakmicu onako kako smo je odradili protiv Tottenhama. Cak je i Wenger izveo isti tim sto mi je moram priznati ulijevalo dosta samopouzdanja i nade. Da stvar bude interesantnija, ja sam inspiraciju za tu utakmicu nasla u filmu Fever Pitch u kojem 1989 Arsenal pobjedi Liverpool na Anfieldu 2:0 i osvoji Premijer ligu. Najinteresantniji mi je bio razgovor ta dva navijaca u filmu gdje jedan kaze minut prije kraja dok je rezultat 1:0 “ja ne znam kako cu nastaviti sa svojim zivotom, 18 godina sam izgubio, ne mogu vise, a jos ti si sve kriv, jer si rekao da imamo sansu da pobjedimo 2:0”, a ovaj drugi kaze “pa imamo” na sta mu prvi govori “ igramo nadoknadu, nemoj biti toliko patetican”.

Ko bi rekao da ce RVP da zabije pobjecnicki gol u nadoknadi. Istina nije nam donio ligu, ali jeste neku sigurnost, neku nadu, neko ogromno zadovoljstvo.

Utakmica je bila teska uzas zivi. Arsenal je igrao prelose, ako se moze reci da je uopste igrao. Dok sam gledala utakmicu citala sam komentare na blogu jednog kolege i razgovor dva deckau komentarima pored mi nekako moze oslikati cijelu utakmicu.

A: Vrijeme je da se mi vratimo u ovu utakmicu (65.min utakmice).

B: U koju utakmicu? Mi nikada nismo ni bili u ovoj utakmici.

Da stvar bude ljepsa ono sto se desilo Liverpoolu juce je nesto sto se nama desava svaki put. Igras utakmicu, imas loptu u nogama, statistika odlicna, prilika kao kise i onda ti neko u zadnjoj minuti zabije gol. Ako nista drago mi je da smo ovaj put zamjenili uloge i da je Arsenal bio taj koji je oteo 3 boda nekome.

Utakmicu necu komentarisati u detalje, samo cu napomenuti 3-4 sitnice.

1. Szczesny- vec godinu dana ja govorim da ce ovaj decko biti veliki, niko me ne slusa, da bi narod juce poludio od vristanja i divljenja upravo njemu. Mlad je, grijesi, to nije nesto sto cu da pobijam, ali je ujedno i jedna od najboljih stvari koja se desila Arsenalu u posljednje vrijeme;
2. RVP, on zabija kad hoce i stvarno istina, doslovno mu ne moze niko nista... naravno sad ja u glavi vrtim bice 5:0 protiv Milana, ali realno nisam ja nikako normalna;
3. Navijaci Liverpoola su me odusevili kad je Arteta iznesen sa terena, onaj aplauz zlata vrijedi i daje pravu car fudbalu. Za one kojima nije jasna ova recenica Arteta je bivsi igrac Evertona, a Liverpool i Everton nisu bas na TI...;
4. Zadnja sitnica je sudija, njemu treba kupiti neke dobre naocale sa nekom jacom dioptrijom ili ga onako posteno ispleskati da se ne pravi pametan.

Sto se tice ostalih utakmica nisam bas nesto u toku. Znam da je Chelsea izgubio i da je Villas Boas otisao pa-pa. Zao mi ga. Iskreno meni se svidja njegov nedostatak trenerske spremnosti i to da nas je upravo to ovaj vikend ostavilo na 4. poziciji.

Vedo je jos jednom pokazao da je car, ma da moram priznati da utakmicu nisam gledala.

Lulica ovog vikenda nije bilo , ali ako sam prezivjela cinjenicu da u St.Gallen nije trcao ispred mene, onda je mozda i bolje sto ni danas to nije ucinio. Iskreno, ja mislim da je njega put u Madrid vise povrijedio nego ta utakmica lige prosle nedjelje. Mislim, ma da mozda grijesim, da on nije bio ni za Madrid dovoljno oporavljen. Bilo kako bilo, jedva cekam da se ponovo vrati, jer jedan je Lule, a i manje mrzim Lazio kad on igra. :)

Upravo zavrsavam utakmicu Roma-Lazio. Iskrena da budem, necu je ni komentarisati. Meni je Roma ove sezone tako jedna mocna ekipa. Igraju fantastican fudbal, milina ih je gledati, ali u italijanskog ligi kao sto vidimo to bas ne pije vode. A ne mogu se nervirati, kao sto sam navela vec ranije ja sam fan Arsenala, ja sve svoje zivce pogubim s njima dan ranije i onda sam za sve ostale utakmice onako flegmaticna, kao da nisam spavala 7 dana. Onda ovi prekrsaji meni nemaju nimalo smisla. Ja znam da Italijani igraju grub fudbal, ali mislim da lomovi nogu, namjerno udaranje i ovi neki kung fu fazoni ne spadaju pod fudbal. Ja volim fin i posten fudbal, da mogu da se opustim i da se nerviram ili radujem prvenstveno radi igre, a ne radi nedostaka iste. I onda ovih 300 zutih kartona, to mi je sve kao neka ogromna kontradikcija. Imam osjecaj kao da sudci nemaju odredjen autoritet, kartone djele tek onako, a igraci nastavljaju isti fijasko koji su radili i prije kartona. Toliko o mom, necu da komentarisem.

Da ne duljim, upravo je sudija svirao kraj i na moje iznenadjenje rezultat je 2:1 za Lazio. Katastrofa. Tacno me hvata neka depresija.

Odoh, vrijeme je da se odjavim.

Do Lige prvaka i novih vijesti, so long :):)

Fudbal i ja Day 8

Jedan je Asmir, jedan je Asmir, Jedan je Asmir Begovic!!!

Neki su cekali da se slegnu strasti da bi bili u stanju napisati poneku pametnu rijec, a ja licno sam cekala da se dokopam laptopa jer ga nisam teglila sa sobom u Svicarsku. Jao kakva utakmica, ja vece pozrtvovanosti nisam odavno vidjela. Razmisljam jos uvijek da li da napisem sve sto mi se motalo po glavi u toku utakmice ili da bude manje stroga i uzivam u cinjenici da smo i mi bili u stanju zadati glavobolju velikom Brazilu. Iskreno, ne bih ja bila ja da ne kazem svoje pravo misljenje. Nece se ljudima svidjeti ovaj moj komentar, ali samo cu reci Edin Dzeko. Pobogu Edine, dobro je da nije neka utakmica tipa baraz, pa ja bi sisla dole na teren da se onako posteno izderem na tebe. Dzeko je veliki igrac, necu da narusavam njegovu reputaciju, niti da ljudima mjenjam misljenje o njemu, ali ono sto je on protiv Brazila masio ce danas sutra da budu odlucujuci momenti u nekoj utakmici kvalifikacija i onda ce nasi navijaci opet skandirati Dzeko Dzeko… Skandirajte vi, zasluzio je on, ali neko se treba zamisliti na onim sto Dzeko ponekad pokaze na terenu.

S druge strane Emir Spahic i Elvir Rahimic, pa takvim ljudima treba spomenik podici… SVAKA CAST!!!

Bilo nas je 15000, bilo nas je 15000, ma bilo nas je sacica. Fanaticosima kapa dole, oni me oduseve svaki put, s njima je poseban osjecaj, ali ovi navijaci na mojoj tribini, pa ja bi to tukla redom. Znam da vam zvuci mnogo nasilna danas, ali cinjenica je da je oko mene bilo momaka u prosjeku 20-25 godina koji nisu kako treba aplaudirali, a da ne kazem navijali. Razumijem da neki ljudi dodju na utakmicu da gledaju utakmicu, ali neka mi neko pojasni kako moze ostati ravnodusan na pjesmu “ sa Bosnom tugujem, Bosni se radujem, Bosna je dio zivota mog, Bosno ti si sampion”. Meni je grlo ostalo na tribinama, dlanove nisam osjecala, “skicala sam” za 15 ljudi i ponovila bi to bez imalo razmisljanja. Nisam dala ni Brazilcima da me nadglasaju, jaca sam ja od bilo kakvog bubnjanja.

Da se osvrnem jos malo na utakmicu da ne pametujem toliko o patritoizmu, ipak je svako patriota na svoj nacin.

Ovi nasi decki su bili fantasticni. Susic ih je sto bi se reklo fino postavio, prvi gol nas nije poljuljao, osjecalo se nesto magicno u zraku. Bilo je greskica, bilo je panike, ali sve u svemu odlicna utakmica. Sa Francuskom smo odigrali 45. minuta koje ce zauvijek da udju u historiju BiH fudbala, a sa Brazilcima smo odradili svih 90. minuta. Momci, kapa dole. Meni licno je bilo drago da je igrao Miralem. Taj njegov misic imam osjecaj muci vise mene nego njega, ali neka je on istrcao na teren, odmah mi je srce bilo na mjestu. I ono u 2. poluvremenu kad Miske kraj aut linije izbaci tri Brazilca kao u prici, pa ponosnija ne mogu biti nikako. A Vedo, pa sta covjek da kaze nego da po ko zna koji put citira M.M.-a i kaze: "Raduj se Bosno sto imas Vedada Ibisevica!" Da me ne zamrzite svi, raduj se Bosno i sto imas Edina Dzeku, ali obrati paznju kad mu nesto steka da ga pokusamo mi pogurati.

Necu duljiti, imam posla, a emocije se jos nisu slegle. Hvala svim ljudima koji su dosli u St.Gallen sa BiH zastavama, salovima i dresovima. Neka svaka utakmica bude onakva, da se zna da smo mi Bosanci ponosni do neba, a zajebani kad treba!!!

 Do sljedeceg upisa i Arsenalove utakmice … Pozdrav J