Fudbal i ja Day 7

Danas je divan dan za pisanje, a ujedno i najtezi. Imam svasta za reci, a ne znam odakle da pocnem. Kazu ljudi pa pocni od pocetka i tako ce i biti. Prosla sedmica je bila puna uspona i padova. Iz moje licne perspektive vise padova nego uspona i samim tim sam nedjelju cekala sa odredjenom dozom rezerve i straha. Arshavin je otisao. Iskreno ja ne znam je li treba nekoga tuci ili se treba pomiriti sa cinjenicom da nam taktika nije jaca strana. Nije mi jasno ko jos prodaje/posudjuje igrace kad ne moze da kupi nove. Ruku na srce ova sezona za Arhavina je bila katastrofalna, ali nije vrijeme da ide iko iz Arsenala, a kamoli on koji kad hoce moze da bude standardan igrac i to jedan od onih koji odlucuju utakmicu. Udahnula sam duboko, potisnula sav bijes i rekla sebi: “Gore od ovog ne moze, sad samo mozemo polako prema vrhu.”

Osvanula subota. Gledanje Chelsea i najvijanje za Bolton je pod “must”. Ciscenje stana takodjer. L Polako sam ja to sve odradila i uputila se na mjestu gdje inace gledam sve moguce utakmice. Prvo poluvrijeme mila majka, a ona drugo, Boze, pomagaj, spopada me muka. Na to sve ja pocnem gledati i rugby sa nekim deckima. Niti ja razumijem nesto rugby u detalje niti to moje gledanje ima smisla, ali ajde gledala sam ja skoro cijelu utakmicu. Chelsea-Bolton 3:0. Vec me pocela spopadati nervoza. Pa mi (Arsenal) to 4. mjesto ne mozemo zadrzati nikako duze od 2 sedmice. Glava me pocinje boljeti. Pestimisticna sam. Realno, ja taj svoj tim obozavam, ja  bih za njih zivot dala, ali ono sto su oni meni pokazali zadnje dvije sedmice nije bilo obecavajuce tako da su moja nervoza, strah i glavobolja imali totalno smisla.

26.02.2012. Ja ustajem kao zombi. Nema nista gore nego probuditi se sa glavoboljom, a znas da pred sobom imas dug dan i da ti treba zivaca na izvoz. Raspolozenje na nivou. Arsenalovi rekviziti oko mene. Motivacija samo takva. U zraku odise nesto pozitivno, neko obecanje, neki predosjecaj. Ja kazem sad, a govorila sam uvijek:”Nije bitno kakav je rezultat, samo igrajte 100%. Hocu da vidim da trcite, hocu da osjetim maksimalno zalaganje, hocu trud, jer kad vidim sve to, a izgubite ja nisam nervozna, nisam ljuta, nisam razocarana”. I tako je i bilo.

Iako smo nakon 4.min vec gubili 1:0 znala sam da cemo najmanje da igramo nerjeseno. Bili smo bolji od samog pocetka. Osjetila sam trud i zalaganje. Jedini igrac koji me strasno nervirao prvo poluvrijeme, a koji je na kraju napravio preokret je Theo. On je inace tako cudan. Imas osjecaj da ga nema na terenu, a onda iznenadi da ti dah stane.  U jednom trenutku sam rekla “Theo nek te bude sramota, skidaj tu 14tku sa ledja”, onda znate koliko je sati, ali Wenger je bio siguran i ostavio ga drugo poluvrijeme. Onda drugo poluvrijeme je bilo mene sramota, ali barem osjecam da sam bila upravu i ako nista nisam napadala tudje igrace, nego upravo svoje i mozda mu je zbog toga i doslo u glavu da pocne da igra. Poseban naklon od mene dobija Sagna. MANIJAAAK, tacno mi je falio. Svi ostali manijaci cista 10. 5:2, 5:2, 5:2 samo mi to odzvanja u glavi. Pjevala sam juce poslije utakmice kao idiot od pjesama Who are we, Red Army do ovo ce biti dobra noc predosjecam. Iskreno ja se vise nicega ne sjecam od juce, osim da sam po 100ti put gledala Montevideo, Bog te video.

U svom tom vrtlogu zvanom Arsenal, Dzeko je odradio svoje, Pjanic je izgubio od Atalante, a Lulic se povrijedio. Ja ustvari pratim samo ovaj dvojac Pjanic-Lulic jer su mi fantasticni igraci, ali Dzekina forma mi se svidja i ulijeva mi neku nadu za sutra navece. Ja se vec laganini tresem, jutros nisam mogla da jedem, spavala sam NIKAKO, haj samo da docekam da sutra svane. Vodim se istom parolom kao za Arsenal. Ne trazim pobjedu, trazim da njhovih 100% ostane na terenu, a i srce ako kako moze. Ponosna sam ja na njih i sad, a bicu i za 10 godina. Lako je mene zadovoljiti. Par dobrih poteza, gol-dva i ja kao nadrogirana. J

Ja sam sigurno pozaboravljala pola stvari, ali iskreno “Who caaaaareeees!”. Danas je odlican dan, a sutra se nadam jos bolji.

Dragi moji fudboljubci, nadam se da vas nisam smorila. Velik pozdrav od ovog Arsenal freaka!

P.S. Ostavljam vam sliku Szczesnya kako slavi gol sa djecakom koji dohvata lopte. To je prava radost. Uzivajte!

Fudbal i ja Day 6

Manchester City is coming back to Portugal je bio sinoc moj status na facebooku. Ovaj status je prvenstveno posvecen Dzeki. Njemu nekako lakse dodje da se preseli u Portugal jer svako malo zovu ga. Sad cu da priznam javno jednu stvar. Ja iskreno ne mogu ocima da vidim taj Manchester City. Na pocetku sezone sam i mogla, sad mi se nekako gade. Ruku na srce, Dzeko ima moju podrsku, ja sam vam Wolfsburg gledala svaku utakmicu (prijateljsku, kup, prvenstvo, cak i one turnire ljetno/zimske gdje se igra 45.minuta jedna utakmica), ali City ne mogu, pa ne mogu. Glavni krivac je Nasri, moje cudo od igraca koje me napustilo kad mi je bilo najteze. Da ne duljim, zelim im svu srecu ovog svijeta, ali vjerujem da ce Ricky to da sredi onako muski i gospodski ( za one koji ne znaju ja sam vam novopeceni fan Sportinga- zivot me natjerao).

Kad smo kod Rickya, sinoc sam plakala od smijeha. Postoji kod nas na facebooku grupa “seljastvo je…” i slucajno naletim kako je seljastvo kad cura komentarsie fudbal na statusu na facebooku sto me malo izbacilo iz takta. Ustvari, bas mene briga, ja znam da su moji komentari na mjestu, pa kome smetam nek me slobodno izbrise. U komentarima ispod je pisalo “seljastvo je kad cura stavi ime fudbalera na status i onda stavi srce” i na to sve sam ja sinoc stavila Ricky van Wolfswinkel ♥ . Kazem ja prijateljici eto postade ja dio seljastva, a ona mi odgovara: ”ma ti ljudi sto su to rekli ni ne znaju da je taj na tvom statusu fudbaler”. I istina, ali sam se tako slatko nasmijala. Jadan Ricky, znace se za njega uskoro.

"Sto baraz sastavi, nek obican covjek ne rastavi. "

Ja sam vam za baraz prvi put upoznala decka koji zna sve zivo o fudbalu, ali bas zna. Nije on jedan od onih sto pametuju, njegovi argumenti mene dovedu na ono pufff, sta sad da kazem, sto meni bas godi prvenstveno jer mi u zivotu treba neko s kim mogu da se raspravljam/svadjam o fudbalu. Na moju srecu/nesrecu taj decko je fan Arsenala I sinoc mi je onako predstavio plan i program sta treba Arsenal da radi da se izvuce iz ove kolotecine aka sranja. U nasoj raspravi je zamalo bilo i saka, sreca njegova da je sve bilo online, a ne uzivo da bi mi na kraju rekao:”vidis Arijana, ja i ti ustvari isto razmisljamo, samo smo malo krenuli iz drugacijeg pravca”. Dodje mi da vrisnem, ali u isto vrijeme se slazem da Arsenalu treba promjena, da je Wenger previse ulagao u jednu ideju koja se nije isplatila, u neki tim koji treba da nose Francuzi i Holandjani, koji je imao u proslosti, a koji je nemoguce nadomjestiti. I onda ono njegovo ogromno povjerenje u mlade igrace. Ja sam za, ali igracu kao sto je Ramsey kojem je ovo ujedno I prva prava sezona ne moze natovariti cijeli vezni red na vrat. (znam da nije sam, znam da ima podrsku, ali se pritisak osjeti i Ramsey je i psihicki i fizicki umoran da bi to izdrzao cijelu sezonu).

Sta uradi Manchester United sinoc? Mislim ne ocekujem ja od njih da dobiju 10:0, Ajax je Ajax, ali dovesti se u takvu situaciju kao sto su to oni ucinili sinoc stvarno nema smisla. Shvatam ja da problem nije u Arsenalu I Chelseau. Svi klubovi engleske lige su u krizi, vjerovali mi to ili ne. Bez obzira sto imaju najkvalitetniju ligu, treba malo da smire ritam da bi se taj kvalitet osjetio I na medjunarodnoj sceni, a ne da nam Ligu prvaka osvaja CSK-a. (nista protiv CSK-a, mnogo su simpaticni J J)

I sad kad se priblizava ta utakmica sa Brazilom, moram da priznam da se sva tresem od same pomisli. Tresla sam se ja tako i mjesec dana pred baraz, nisam jela, nisam spavala pa gdje sam zavrsila samo ja znam, ali sta cu kad je jace od mene. U utorak pocinjemo pisati historiju ili barem se nadam da je tako.

Do skorog citanja, pozdrav!

Fudbal i ja Day 5

Pa ja stvarno ne znam ni sta da napisem. Gledala sam Sunderland – Arsenal u subotu. Nisam ni ocekivala pobjedu. Ljute me neki ljudi i neki komentari. Sve je ovo bilo za ocekivati. Ko prati Arsenal zna da svaki ovaj rezultat je ocekivan i da je umor ucinio svoje. Mnogi ce reci pa nisu jedini umorni, sta je sa ostalim engleskim ekipama, ali vjerujte mi da je Arsenal poseban. Na ljeto su otisli Fabregas i Nasri i kad se pomiris sa tom cinjenicom i kazes uredu, gradicemo ekipu sa Wilshereom  i Ramseyem, pa bice sta biti mora znas da nece biti lako jer njih dvojica imaju zajedno godina kao  Ryan Giggs, a iskustva manje vise nikako. Kad ti na to sve odmah na pocetku sezone Wilshere biva povrijedjen i van stroja skoro pa cijelu sezonu kazes, ma ajde guracemo dokle mozemo, imamo neke nove igrace, imamo Arsavina, Rosickog, Artetu, Walcotta, O-C, kombiniracemo, mjenjacemo, molicemo Boga da upali. I naravno da nije upalilo. Pali ono ponekad kao protiv Chelsea, ili kad su svi manje vise odmorni, ali cijelu sezonu sa 2 kupa, Ligom prvaka, Premijer ligom, pa iskreno nema sanse. Jedini problem je sto ja ne shvatam da sam samo ja ovo vidjela jos u augustu. Onda vi ljudi stvarno previse vjerujete u cuda. Bilo kako bilo oni su meni uvijek jednako dragi.

Za subotu se nema sta reci. Teren katastrofa. Nakon 10 minuta moras da mjenjas igraca, a nakon 20 minuta ti jedva hodaju Ramsey i Arteta. Pa ja bi na mjestu Wengera povukla igrace. Jeste ono bitna titula, ali povrede su meni zajebana stvar. Kao sto mi nije bio jasan nas teren u Zenici, tako mi nije jasan ni onaj Sudnerlandov. To treba zabraniti i ne na dan utakmice kao sto su nama Portugalci zlobno pokusavali, nego na pocetku sezone. Pa ako nemas uslove za igru, nemoj brate ni da igras.

Ja razmisljam malo o sljedecoj sezoni, malo o ovom 4. mjestu. Gledala sam i Chelsea sad za vikend. U krizi jestu, ali se cine dosta stabilniji i cvrsci karakterom od nas. Nek su nam Bog i Everton u pomoci. Sad ce neko reci kakav Everton, ali sam primjetila kad god nam treba da neka ekipa izgubi, izgubi upravo od Evertona. To Arteta ima neke veze jos uvijek kod njih. 

Roma dobila. To me posebno veseli. Nisam gledala. U Briselu sam nasla irish pub i prenos Arsenala, ali nisam bas imala srece sa Romom, a iskrena da budem nisam bas bila raspolozena da prijateljice tjeram da gledaju jos jednu utakmicu. Nije humano.

Danas sam jos pod utiscima svih blogova, clanaka i izjava o Arsenalu. A procice valjda i ovo. Veceras Liga Prvaka. Sa mojim fantasy timom je gotovo cini mi se pa mi vise nije ni bitno ko ce da dobije. Iskreno se nadam Napoli, ali vidjecemo.

Nadam se da vas nisam smorila. Nekako mi je ovaj vikend bio totalno van fudbala pa onda moje unutarnje Ja i fudbal nisu bas na ti u ovim momentima. Popravice se to vec veceras, a onda stizu neki novi izvjestaji. A za iducu sedmicu se posebno pripremite. Bice upis od 5m samo o Pjanicu JJ

So long !

Fudbal i ja Day 4

Trebala je to da bude noc za pamcenje i iskreno bila je. Tesko je ljudima objasniti da pravom navijacu Arsenala nije bitno sta i kako se izdesavalo sinoc. Ne kazem da nije bitno sto smo izgubili 4:0, ali iskreno veca zalost i tuga su za Henry-em nego za bilo cim drugim.

Dan je poceo uobicajeno, mislim uobicajeno za mene, ruke se tresu, glas se gubi, samo cekam da zavrsim s poslom da idem da pjevam sa Arsenalovim navijacima na Duomo.  Otkucalo 18:00, ja obukla dres na sebe, kolega mi zavristao: “Ari, oslijepicu od tebe” sto me navelo da se onako slatko nasmijem i opustim  barem na minut-dva.

Na Duomo sam stigla za 15. minuta, ori se pjesma Arsenalovih navijaca, a ja konacno imam osjecaj da negdje pripadam. Dosla mi prijateljica i krenemo odmah na stadion da ne propustimo bus sa Arsenalovim igracima. U Metrou ludnica. Ori se pjesma “This is an Arsenal train”, a “train” se trese sve u 16. Mislim u sebi, ako ne izginemo sad, necemo nikada. Decki pjevaju, spominju imena svih igraca. Poseban osmjeh mi je izmamio Tony Adams, Dennis Bergkamp i naravno Thierry Henry. Mislim da ni njima nije bilo jasno zasto smo mi pocele da skakucemo i pjevamo s njima, ali takav ugodjaj se ne propusta.

Stigli smo na San Siro, tacnije u okolicu San Sira i pjesacimo polako, da ne propustimo bus. Postojala je odredjena doza nervoze, ali nisam ni pomisljala na 4:0. (ja sam vam nakon Eurosonga 2011 bila razocarana pobjedom Azerbejdzana pa sam svako malo govorila Azerbejdzaaaan u fazonu zasto, Boze, zasto… e tako cu i sa ovih 4:0, samo mi naumpadne i kazem 4:0).

Vidjele smo bus, tj. ja ne znam sta se tacno desilo, prijateljica je vristala kraj mene, a ja iako sam vidjela sve igrace u busu, pamtim samo Artetu. Usle smo, slikale se, jedva docekale zagrijavanje, a onda kad je istrcao golman svih golmana poslala sam sve moguce poljubce dole na teren. I tako redom, kako je ko istracavao ja sam slala poljubce i htjela da se bacim dole na teren, ali sam se bojala da cu da se polomim pa i taj belaj. A mozda sam i trebala pa makar da odgodim utakmicu na kratko. J

Utakmica je bila prica jedne strane. Ja ne znam jesmo mi dosli igrati, setati po terenu, gledati se medjusobno u cudjenju. Iskreno razocarana sam manje vise svim igracima, osim mozda Henry-em jer se na njega ne mogu ljutiti. Ja sam ocekivala da se barem igra, jer nije bitno ako izgubis dok god ostavis srce na terenu. Sve u svemu prava tragedija se desila na kraju meca. Henry se dosao pozdraviti sa navijacima, ali nekako kratko, krajnje neposveceno, kao da nisu navijali cijelu utakmicu kao da vode 4:0. To me malo pogodilo, plakala sam ja, placem i sada dok  ovo pisem, jer on ode i sa njim i dio nasih uspomena, dio naseg ponosa, dio nas.

Ostale smo tako nas dvije zadnje na tribinama. Cikica zastitar nas onda zamolio da izadjemo, jadni navijaci Arsenala ne mogu izaci dok mi ne ispraznimo stadion. Izasli smo mi i na to sve ja se okliznem, kad glavu nisam polomila. Skocim onako za 5 sec na noge i kazem: “Uh, dobro je, nije 5:0”. A sta drugo da kazem. Istina je da ako si navijac Arsenala onda moras da imas smisla za crni humor na svoj racun.

Bila je to zaista divna noc. Moji decki, moja generacija. Mozete ih vrijedjati, pricati kako ne znaju i ne tude se, ali ja ih svejedno volim. I onda se sjetim kako mi je prijatelj rekao: “Veceras cemo se ponovo uspavati sopstvenim suzama jer odlazi kralj. Otisao je jednom, odlazi ponovo, a nije ni svjestan da ostavlja nas zbog navijaca koji ga ne znaju ni cijeniti kako treba”. I tako je i bilo. Uspavala sam se suzama, sanjala sam divne snove, ali u 7 ujutro me probudio alarm zla, onaj alarm sto me podsjetio da je dana 16. februar, da Henry odlazi i da ja ovako hrabra kakva jesam treba da se spremim i dodjem  na posao. Divan dan taj 15. februar, samo ako ne brojimo onih 4:0.

P.S. Izvinjavam se svim onima koji su ocekivali izvjestaj utakmice. Vjerujem da vas je vecina gledala utakmicu, pa ne vidim smisao da pricam ko je koliko lopti izgubio i kakvu je golcinu zabio Prince.

Hvala !

Fudbal i ja Day 3

Prije svega Sretno Valentinovo. Iskreno ja ga u zivotu nikad nisam slavila niti planiram, ali smatram da ima ljudi kojima je ovaj datum jako bitan pa je red da ga spomenem. I naravno sretan rodjendan Sagni i Cavaniju! :)

Odlucila sam danas da pisem jer nam se vraca Liga prvaka i samim tim i fantasy football u kojem posebno uzivam jer ga igram sa osobom za koju smatram da zna o fudbalu koliko i ja.  Njoj se ujedno i izvinjavam sto nisam rekla u predhodnom upisu da je Totti masina od igraca bez obzira na godine, ma da zna ona da ja ne bih nikome povjerila Pjanica osim Tottiju, a to odmah govori o tome koliko ga cijenim.

Nisam vam spominjala da idem za vikend u Brisel. Iskreno meni putovanja vikendom ne prijaju. Prva stvar koju sam ja trazila za Brisel je neki British pub u centru grada, a da prenosi Arsenal Sunderland FA cup utakmicu. I nasla sam, samo sta ce mi drustvo reci, ne smijem ni da pomislim. Ma nije ni bitno, razumiju oni mene i vole ovakvu “heravu” i blesavu.

Sinoc nisam gledala Romu i sad me grize savjest. Izgubili su vjerovatno zbog nedostatka moje podrske. Ustvari sam ja bila preumorna i odlucila da slusam prenos na radiju. Meni je to isto jer bukvalno znam sve igrace Serie A pa znam po imenima igraca gdje se lopta nalazi i kako se igra krece. I sve bi to naravno bilo uredu, da ja nisam od silnog umora zaspala. Sjecam se da je covjek rekao 12. minut utakmice i tu sam ga izgubila. Ma oprostice meni Mire :D

A sutra ima da me nema. Milan-Arsenal, utakmica mog zivota, jer je ova Arsenalova generacija ujedno i generacija mog zivota. Znam ja da oni nisu nista osvojili, da se ne mogu mjeriti sa generacijom Invincibles, ali su Invincibles zarili i palili kad sam ja jos uvijek bila jako mlada i samim tim nisam dozivljavala fudbal jednako kao i sad. Zato sada kad sve imam u malom prstu mogu reci da ova generacija ima nesto posebno, sto mozda samo ja primjecujem, ali znam da je prisutno.

Zelim im svu srceu ovog svijeta, a sebi da prezivim sutra i da se onda polako radujem utakmici BiH-Brazil. Na toj ce tek srce da mi stane, ali o tome vise drugi put.

P.S. Kazu mi da je Mire bio odlican sinoc, a nisam ni sumnjala.

Pozdrav mlada rajo!

Fudbal i ja Day 2

Subota, 12:41, ustala sam ja dosta ranije, samo se nakanila da upalim laptop tek sad... cistila malo, sredjivala stan i sebe... nego prva vijest koju sam procitala, Capella na klupi engleske repke mjenja rasista, ima slika covjeka, znam ga ja, ali pise rasista, nigdje imena … I ja onda pomislim pa zar nije taj isti Capello otisao jer su mu kapitenu (rasisti) oduzeli traku dok se slucaj ne zatvori... i znam ja da ce mnogi reci nije Capello zbog toga otisao, ali mi u ovom trenutku nije ni bitan pravi razlog, bitno je da FA veze nema sama sta radi... tako oni svaki put, pa ili fulaju velika takmicenja (God bless Croatia) ili odu pa primaju golove iz kuruza i nemaju pojma sta rade (to je zato sto Walcotta nije bilo na listi pozvanih) … Morala sam ovo da prokomentarisem i tako pocnem Day 2 izvjestaj ….

Druga vijest: Wenger kritikuje pravilo da svaki tim u ligi ima 25 igraca i komentarise kako to utice na transfere tj. kako kao posljedica toga ni nema transfera i pametno kaze, ja kad kupim igraca to znaci da sam nekog ko mi je u timu vec prekrizio... nije ovo neka tema vrijedna spomena i hell wow, ali za razliku od spanske lige gdje Guardiola i Murinjo upiru prstom jedan u drugog, u talijanskoj i njemackoj gdje treneri ne znaju ni sta ih je snaslo, menadzeri u engleskoj ligi su pametni ljudi i pametno zbore … just for the record :)

Subota, 21:41 … proslo je samo devet sati od kako sam pocela pisati, a cini se cijela vjecnost. Arsenal je dobio Sunderland i to kako dobio. Ovo treba posebno opisati i unaprijed se izvinjavam na detaljima koji ce se mozda nekima ciniti nebitnim. 10 minuta nakon pocetka utakmice govorim prijateljici s kojom gledam utakmicu :”jao, chelsea igra sa evertonom, ma dobice to everton bez problema”. 5 sekundi poslije toga na livescoreu stoji Everton-Chelsea 1:0, koja dragost, vristim kao da sam dobila na lutriji, a kod nas jos uvijek 0:0. Da skratim, drugo poluvrijeme, mi gubimo 1:0 i ulazi Aaron Ramsey aka Srecica Moja i ja govorim prijateljici: “znas, njega previse kritikuju, sad ce on da zabije da bi se vratio u prvu postavu. On je svjestan da ga samo gol vraca i zabice”. Nisam dugo cekala i kakva majstorija ljudi moji!!! Sad bi ja ovdje pisala 5 stranica kako je gol divan, a on jos divniji, ali necu. Ponovo izmjena, izlazi Oxley Chamberlain (kad god komentator kaze Oxley Chamberlain, ja cujem offside chamberlain i govorim ma nije offside, ma da ja znam njegovo ime, ali svi ga zovu bez ovog Oxley, samo danas komentator malo poludio), ulazi Henry i tu sam vec imala osjecaj da cemo dobiti utakmicu. 1. minuta nadoknade i gol. Henry pise historiju. Magija nema kraja. Arsenal pobjedjuje, a u medjuvremenu je Chelsea primio i drugi gol. Svi znamo sta to znaci. Arsenal se penje na 4. mjesto tabele. Da, da, ono 4. mjesto koje smo svi zeljno iscekivali.

Ja jos uvijek ne znam sta se sve izdesavalo, znam samo da i dok ovo kucam ruke mi se tresu i vristala bih od dragosti iz sveg glasa. Definitivno jedan od ljepsih dana u mom zivotu, a mnogi su sumnjali u Henry-a i njegov povratak. Jedan decko je na twitteru napisao recicemo Red Bullu da smo izgubili Henrya i ne mozemo ga naci, a ja mislim da se trebamo svim silama boriti da ostane pa makar do kraja februara. Vidjecemo !!!

Da ne budem krajnje sebicna, a ja jesam takva kad Arsenal dobije moram spomenuti da je Ibisevic zabio prvi gol za Stuttgart danas i to kakav gol. Ja sam licno i ponosna i odusevljena. Bravo Vedo.

I jos jedna sitnica pa cu da iskuliram malo. Citam prije neki dan da je Pjanic 6. najkorisniji igrac Serie A. Interesantno mi je bilo da je prvi na listi Totti. Jos interesantnija cinjenica je da Totti nije igrao polovinu utakmica, posebno na pocetku sezone. Zamislite kako bi tek bio KORISTAN da jeste. Nego nije to velika vijest. Vijest je da je u italijanskoj ligi najkorisniji igrac 30+. I nista protiv Tottija, postujem ga bez granica, ali to puno govori o kvalitetu odnosno nedostatku kvaliteta same lige. Bilo kako bilo, zivjela ROMA. :):):)

Mislim da je bilo dosta za danas. Pisem uskoro, sa novim izvjestajima i sa jos puno detalja o Arsenalu.

Pozdrav fudboljubci :)

Fudbal i ja Day 1

Danas sam se bas slatko nasmijala. Kolegica na poslu dobila na poklon torbu i naravno sve ostale kolegice potrcale da je vide, a ja se nisam ni okrenula na torbu. Kako da kazem NE INTERESUJE ME, nisam taj tip ili mozda jednostavno ne vidim “what's all the fuss about” … I tako ja sjedim, a kolega do mene kaze: Sve kolegice potrcale da vide torbu, a Arijana cita fudbalske vijesti. Tome sam se samo slatko nasmijala mozda bas zato sto mislim da nisam jedina. Svakim danom upoznajem sve vise djevojaka koje prate fudbal, razumiju se u igru, a naravno bace i poneki komentar o tome ko kako izgleda, sto je meni sasvim normalno jer isto to radim i ja. A sad stvarno ozbiljno, kad kazem fudbal, mislim svetinja, igra koja cini cuda, spaja ljude, gradi mostove i ispunjava zelje. Krajnje sam objektivna I mogu reci da sam vrsni znalac bez imalo skromnosti jer pristajem na sva moguca testiranja i do sada sam upoznala samo par osoba koji mi skoro pa pariraju po znanju. Ali ne bih ja bila zensko kad ne bih rekla da osmijeh nekog fudbalera moze da mi uljepsa dan, kao sto to moze i neki dobar gol, asistencija, dribling ili nesto slicno. Ponovo ja skrecem s teme, iskrena da budem ne znam ni sta je tema, nego pokusavam sve misli vezane za fudbal da stavim na jedno mjesto. Kako se budim tako palim livescore i nije da ne znam koje se utakmice igraju bas taj dan, ali se podsjetim, napravim raspored, vecera ili rucak prije utakmice, neki drugi posao poslije, a za vrijeme utakmice ja, moje dobro raspolozenje i uzivancija. I tako skoro svaki dan osim kad niko ne igra pa se ja bacim na nesto sto ljudi zovu “zivot”. Ma imam ja I taj “zivot” nego mi bas on ne bih imao smisla bez fudbala. Pokusacu ja da kroz svoje pisanje izvjestavam i o utakmicama koje sam pogledala, sad da li ce nekog da interesuju bas te utakmice ne znam i ujedno se i izvinjavam sto ne pratim bas one klubove koje neko prati i zeli da cuje o njima. Kod mene je na prvom mjestu Arsenal. U posljednje dvije godine postoje 3 utakmice Arsenala koje nisam gledala jer sam se nalazila negdje gdje nisam imala interneta ili tv i samo zbog toga, jer drugi izgovor ne priznam i nikad necu priznati. Stroga sam ja i kad je u pitanju Roma. Nisam nikad bila fan, ali sa ovim timom gdje Borini, Pjanic, Lamela, Bojan, Gago, De Rossi, Totti i ostatak ekipe cine cuda i proizvode magiju “on a regular basis” covjek mora da je lud pa da to ne gleda. Gledam ja i ostatak talijanske lige jer igram kladionicu sa kolegama na poslu, englesku ligu jer ljudi znaju sta rade, njemacku ligu jer ima nasih fudbalera, spansku ligu po potrebi kao i francusku i odnedavno portugalsku. Igram ja i fantasy football za ligu prvaka i da mi je lako nije, tim mi je raspad sistema, a FF tim je jedina stvar oko koje sam maksimalno subjektivna, dolaze u obzir samo igraci koji su mi ujedno i miljenici, tako da ako zavrsim predzadnja bice dobro. :)

Nego da ne odugovlacim puno, nakon vecerasnje utakmice Lazio-Cesena moze se reci u fudbalu je sve moguce, posebno kad Bosanac uzme stvari u svoje ruke. Odlican Lule kao uvijek (ako zazmirimo na onaj crveni na koji se ja ustvari ne ljutim, ali znam da mnogi jos uvijek zale za tim barazem).

I dok cekam vikend da vidim sta ce Arsenal da uradi i da li ce uspijeti da odrze dobar duh predhodnog vikenda (Arsenal-Blackburn 7:1), razmisljam da li bi bila dobra ideja da u ovo svoje pisanje ukljucim jos neke ljude koji bi pisali slicno, a opet sasvim drugacije o tome kako zene gledaju fudbal i sta im je ustvari bitno …

Za prvo pisanje dosta... da ne smorim odmah na pocetku... So long football lovers :)