Fudbal i ja - Jos jedan vikend u augustu ili ...

Ima nas koji smo krajem augusta u mislima negdje u skoli, na fakultetu ili ako smo sretnici negdje na moru. Kod mene je august nova godina, a vikend kad zvanicno igraju sve meni bitne lige je najbolji vikend na svijetu. Imam ja svojih rituala, ali najljepsi mi je ovaj vikendom. Moj laptop, tv, dres i ja. Tako je bilo i ovog vikenda, 48 sati uzivancije. Nije meni toliko do rezultata koliko se ja radujem sto 90 minuta mogu da ispratim nekog meni bitnog - klub, igraca, omiljenog reprezentativca ili najljuceg rivala. Uvijek sam govorila da ne mogu komentarisati utakmicu koju nisam gledala. Mogu vidjeti golove i prokomentarisati, ali ko sam ja da za utakmicu koja je zavrsi 0:0 kazem da je bila dosadna na osnovu rezultata. Pa morala bih biti bas drska.

Subota je krenula veselo. Prva na tapeti utakmica Manchester Uniteda i Fulhama. Koliko sam slavila Manchesterov poraz od Evertona, toliko sam se radovala golu RVP-a protiv Fulhama. Ne mogu ja nekog koga sam voljela do juce staviti na krst. Pa ko sam ja i odkud mi to pravo. Cinjenica je da mu crveni stoljnjak ne stoji kako bi mu stajao ovaj nas ljubicasti, ali cak i kad u ljutnji nesto lose kazem, ustvari mu zelim da bude dobar, jer ipak smo ga mi odgajali, treba nas obraz da osvjetla. Pobjeda od 3:2 i sedam dana mira. Ako nista zacepili su usta kriticarima makar na par dana. Tuzno je samo kako je RVP prihvatio navijace Uniteda kao njegove rodjene, a do juce su ga nazivali silovateljem. Tuzno, ali ocigledno krajnje potrebno da bi se on bolje osjecao. Steta. 

Sljedeca na tapeti Chelsea-Newcastle. Kad nesto hoce, kod mene su ocekivanja za ovu utakmicu bila ogromna. Da li je to zbog Newcastla od prosle sezone ili zbog pojedinaca koji me odusevljavaju iz utakmice u utakmicu ne znam. Cinjenica je da sam se fino odmorila bez puno nerviranja i bez dodatnih bodova za moj fantasy team koji je pun Newcastleovih igraca. Jedna prosjecna i poprilicno mirna utakmica ili sam ja pola prespavala. Iskreno se nadam da nisam. 

Vecernji izazak sam otkazala zbog Juventusa i Stuttgarta. Dok sam sa jedne strane zeljela ispratiti pocetak Juventusove sezone kako dolikuje, sa druge strane sam zeljela vidjeti Ibisevica. Blize se kvalifikacije za svjetsko prvenstvo i samim tim meni je potrebna svaka informacija koju mogu sama prikupiti da bih mogla sto objektivnije ispratiti prve utakmice. I dok mi je ova Juventusova utakmica bila interesatna, dozvolila mi da se nagledam Vucinica, ova Stuttgart-Wolfsburg mi je bila pomalo dosadna, iako je savrsen primjer kako u fudbalu kad ne iskoristis svoje sanse budes kaznjen. Ko je gledao, vjerovatno i zna o cemu pricam. Ko nije dovoljno je da zna da je Stuttgart nakon promasenog penala primio gol i to kad nesto hoce na samom kraju utakmice i ujedno 2 minute nakon promasenog penala. A Ibisevic, nece ga pa nece, ali ja vjerujem u njega. Bice on na nivou u septembru, kao sto je uvijek. Nadam se. 

Nedjelja je pocela kao i svaki drugi dan kad igra Arsenal – nervozno. Ja ne jedem, ne spavam i grozna sam prema svima oko sebe. Sta cu, takva sam se rodila. Na vijest da Szczesny nije ni u sirem izboru postajem jos nervoznija. Ja bih tom golmanu i zivot povjerila kad bi do toga doslo. A nisam ja ni neki totalni pesimista. Znam ja koliko Mannone zna i moze i koliko su ostali spremni. Stoke je tezak protivnik i cilj mi je da se da sve od sebe. Gola nismo postigli, ali nismo ga ni primili. Ako je porediti sa predhodnom sezonom dosta smo stabilniji, sigurniji, a golovi ce doci, nadam se. Ako je nije uspio slobodni udarac Artete i kombinacija sa Cazorlom ili lob Girouda, ne znaci da nece sljedeci put ili mozda za 10ak dana. Jedno je sigurno, a to je da kad ovi igraci prorade, tesko da ce se naci neko ko ce ih bez dosta truda moci zaustaviti. Odbrana besprijekorna. Malo Jenkinson steka, ali kako fale neki igraci, nije ni on sasvim los. Gervinho i dalje nastavlja sa svojom sebicnoscu, ali ni Walcott mi nista bolje ne odracuje situacije u kojima je nekad znao sam izaci na kraj i jos postici fantastican pogodak. Da li je zbog jos uvijek nepotpisanog ugovora ili ce nam i ovu sezonu igrati samo kad ima volje vidjecemo. Pred nama je duga i naporna sezona. Momci, bravo i za 0:0. Znam ja koliko prazna mreza znaci.

Jedina kritika ide naravno na racun navijaca Stoka. Onako docekati Ramseya je stvarno grozno. Ako nista zasluzuje aplauz kad istrci na teren nakon onakve potvrde, a da ne upirem prstom i govorim ko je odgovoran za takvu povredu. Godine su prosle, ali divljastvo je isto, ako ne i gore. Svi koji volimo fudbal se drzimo fair playa, jer ako je neko bolji ne zasluzuje da mu se polome noge, a kad se to nenamjerno i desi, onda takav igrac nakon sto se oporavi ne zasluzuje da bude izvikan kad udje na teren. Sramota.

A onda iznenadjenje zvano Liverpool, ili mozda nije iznenadjenje. Zavisi kako se gleda. Liverpool je uvijek imao sve, samo sto im je uvijek manjkalo ono nesto sto tim cini uspjesnim. Zahvaljujuci prosjecnoscu Harta Liverpool uspijeva dva puta povesti, pa cak ni zamjene ni silna razigravanja ne mogu City-u donijeti pobjedu. Fantastican Yaya I Tevez, ali je nedostajalo cvrstine koja je mogla donijeti sasvim razlicit rezultat. Vise srece drugi put posebno Dzeki, jer opet cu ja po istom – kvalifikacije su iza ugla!!!

Nedjelja navece kao stvorena za fudbala, a za nas izmorene dodje kao terapija ili  u ovom slucaju kao dodatno nerviranje. Uvijek sam razmisljala da treba napraviti kategoriju za kladjenje koliko je minuta potrebno da prodje da sudija zezne utakmicu. I kad nesto hoce to se cesto desava u italijanskoj ligi, pa ja koja je pratim neizostavno poludim i na sudije i na ekipu i onda i sebe krivim sto to uopste gledam. Tako je bilo i sinoc sa Romom. Pa ne mogu oni postici pogodaka koliko sudija moze zanemariti offsidea. I to ne jedan sudija vec oba pomocnika. Sramota. Medjutim kako znamo da ce isto sudjenje biti jednako rasporedjeno svim klubovima, na nama je da cekamo da se to desi nekom drugom i dovede Romu do zasluzenog balansa. Odlican pogodak Osvalda, ne toliko briljantan pocetak Bradleya, ali sve u svemu fina partija Rominih igraca, posebno u drugom poluvremenu.

Reala I PSG-a se ne doticem, nisam gledala svih 90 minuta pa nemam pravo glasa. Ali nekad razmisljam da je te silne milione bolje usmjeriti u neke dobrotvorne svrhe. Nije ni vrijednost nekog igraca sto je nekad bila. Sad su to nebulozne cifre koje nemaju nekog povrata na terenu ili imaju ponekad, ili u odredjenom godisnjem dobu. Razbudite se igraci, stize nam i Liga prvaka, a vas ni na tapeti.

I svanuo ponedjeljak, povratak u stvarnost. Neko bi rekao odmaramo do vikenda, ali za mene odmora nema. Veceras Sporting ide u nove pobjede ili ako je suditi po prvom kolu u novu nerjesenu utakmicu. Bilo kako bilo, vrijedi pogledati i ispratiti i ovih 90 minuta. Mozak odmoriti, malo se iznervirat, malo nasmijati. Ako nista drugo, svima nam je potrebno da se malo nasmijemo.