Fudbal i ja Day 25

Kad se smire strasti i polako dodjes sebi shvatis da se juce odigrala jedna od najvaznijih utakmica premijer lige i da smo osigurali ligu prvaka. U ocima nas Arsenalovih fanova Liga sampiona je znacila da su vece sanse da RVP ostaje, ali kako ocekivati da nam tu sansu osigura bas RVP. Cijelo vrijeme mi se motalo po glavi kako je na njemu ogroman pritisak i kako ce decki morati da stisnu zube i da odrade utakmicu sami, da mu pokazu da smo zajedno bolji tim i da treba da ostane. Benayoun, Santos i Koscielny!!! Ne znam koji gol mi je bolji, simpaticniji, emotivniji, ljepsi. Santos me odusevio, nisam od njega ocekivala takvu golcinu, ali ne prigovaram, samo kazem WOW. Sve se odigralo bas onako kako sam ocekivala, bas onako kako je trebalo da se odigra, sa uzdignutom glavom i zasluzenom pobjedom. I kad imate igrace koji utamicu odlucuju u posljednjim minutama, a mladi su kao Gibbs, onda se osjecate nekako ispunjeno, ponosno, bas kako treba. RVP je bio fantastican kao uvijek, ali mi je drago sto je on svjedocio, a i bio dio jednog cuda, jedne predivne utakmice, ogromne pozrtvovanosti i zelje za jedinstvom i uspjehom. 

Poslije utakmice su uslijedile izjave koje su malo bacile svjetlo na neke teme koje su bilo u neku ruku nejasne kao npr. Szczesnyeva povreda i 5 sedmica mucenja. KAze Wenger da je Szczesny povrijedjen vec 5 sedmica i da je i ovu zadnju utakmicu branio zahvaljujuci injekcijama protiv bolova. Hvala mu do mjeseca i nazad i nadam se da ce biti spreman za Euro jer sam ja vec locirala hotel u kojem ostaju, stadion na kojem treniraju i  nasla kartu za prijateljsku utakmicu koju igraju 2. juna. I onda Koscielnyeva izjava da ce iduce sezone RVP zabijati jos dosta golova za Arsenal. Nesto razmisljam ne bi covjek izjavljivao takvo nesto ako vec ne zna sigurno, pa se nadam da me ne laze, jer moje srce ne bi moglo podnijeti jos jednu izdaju.

Ustvari mnogima treba biti jasna samo jedna stvar. Liga sampiona na stranu, ali nama je veoma bitno da smo zavrsili iznad Tottenhama... Ta borba je pocela davno i iako smo ih imali u saci prije cetiri kola nekako se juce sve cinilo strasno, a mogucnost da izgubimo to trece mjesto je postajala sve veca i veca, posebno nakon njihovog drugog gola. A SAD, sad je na Chelseau da se igra. Mogu puno, a opet ne mogu nista ili su se barem tako cinili cijele sezone. Pitanje je samo ko je manje los, oni ili nesrecni Bayern (kad kazem nesrecni, mislim da finale kupa, takvo nesto je zadnje sto ti treba 7 dana pred finale najveceg evropskog takmicenja).

Iskrena da budem, meni je tako sve svejedno jer sam ja najgore prezivjela. Ostaje mi samo da vidim kakve je transfere isplanirao Wenger, da ispratim oporavak svih mojih povrijedjenih igraca, da se nadam da ce Szczesny biti 100% spreman za evropsko i da se niko nece povrijediti. Da vam obecam da vas necu smarati sa Arsenalom do augusta ne mogu, jer kao da gledam da cu da pisem za pet dana kako sam nesto usnula i kako to treba posteno izanalizirati...

Jedan je Arsenal, Jedan je Wenger, a Sjeverni Dio Londona je jos uvijek crven !!!