domenica 25 marzo 2012

Fudbal i ja Day 17

Kao sto sam obecala pisacu iskljucivo o utakmici Milan-Roma. Posto ja jedno obecam, drugo pisem prvo cu samo da bacim komentar na utakmicu Arsenal-Aston Villa . Necu puno pisati jer utakmicu nisam gledala, a inace ne volim ljude kad komentarisu utakmicu koju nisu pogledali. Samo cu da kazem da iz onog sto sam vidjela prvih 10. minuta i golove mogu reci da sam vidjela Arsenal o kakvom smo svi sanjali cijelu sezonu. Mislim da u ovom trenutku ih ne moze zaustaviti niko, jer se vode timskim duhom i vidi se da uzivaju maksimalno u svojoj igri. Genijalan gol Artete. Posebno mi je drago sto Koscielny nije igrao. Nije mi drago zbog povrede, ali sama pomisao da on igra i da dobije zuti karton u meni budi neki nemir. On meni treba protiv Citya. Arteta na stranu, kakav genijalan gol Croucha. Naravno ni tu utakmicu nisam gledala, ali mislim da Crouchov gol konkurise za najbolji gol u 2012. Bravo majstore.

Na utakmicu Milan-Roma sam isla sama. Ja vama ne mogu objasniti tu dragost sto sam isla sama. Nema komentara, nema ljudi oko mene, mogu da se fokusiram iskljucivo na igru tj. Pjanica. S obzirom da ga LE nije stavio u prvih 11 ja sam prvo poluvrijeme cak gledala ozbiljno. Cinjenica je da sam juce shvatila da sam bas pravo zensko. Kad je istrcala Roma na teren u bijelim dresovima, ja sam zaboravila zasto sam dosla. :P Fantasticni igraci, ali izgledaju za 10 svi redom. 




Iskreno nisam znala ko me vise nervira prvo poluvrijeme, Zlatan i drustvo za koje sam se u jednom trenutku pitala da li znaju primiti loptu bez da upropaste svaku mogucu priliku ili odbrana Rome za koju je pozitivan komentar kad kazes da su “suplji”. Bilo kako bilo Roma postize gol te na moje iznenadjenje niko od Milanovih navijaca oko mene  ne reaguje lose na moje odusevljenje i skakanje. Ja u svom fazonu, a narod me gleda kao da sam pala sa Marsa, ali jesam pa me ti pogledi ne brinu mnogo. U 15.minuta pauze se Mire zagrijavao 10 m od mene, a ja nisam znala da li da prije slikam ili gledam u njega kao u nekom crticu bez treptanja. Ja racunam ovako, vidjela sam ga u februaru, vidjela sam ga u martu i sad kako stvari stoje pitanje je hocu li ja njega gledati do Brazila 2014 (ne pretjerujem uopste :p).




Drugo poluvrijeme je bilo pregenijalno, ali se igra Rominih igraca opet nije isplatila onako kako treba pa odose kuci praznih ruku. Moglo se primjetiti kad su Mire i Boki usli da je igra malo zivnula i puno su obecavali. Mozda jedino sto bi ja drugacije uradila je izbacila Osvalda, ubacila Lamelu, a ostavila Gagu, ali opet u mojoj glavi to sve drugacije funkcionise. Cinjenica je da im je odbrana bila uzasna i poklonila pobjedu Milanu. Znam da je Ibrahimovic jedan i da takvih nema puno ili mozda nema uopste, ali ja krivim odbranu za ovaj poraz, a Ibri naravno kapa do poda.

Posto smo vec prekrsili pravilo o cemu se danas pise moram da kazem da me Real Madrid odusevio. Nisam ni to gledala, prvenstveno jer mi je trebalo sat vremena da se izvucem sa San Sira, naroda “kijamet”, ali mi je drago sto nakon onakve utakmice sa Villarealom i svih kazni su se vratili u pravom svjetlu, bas onako kako ih volim. (nije bas ni da ih volim, ali ne volim Barcu, pa su mi oni kao neko manje zlo :P).

Jos jedna interesantna konstatacija za koju ne znam koliko ce se bas odrzati do kraja sezone, ali cini mi se da ce Juventus biti jedina ekipa koja ce bez poraza zavrsiti sezonu, a nece osvojiti prvenstvo. Malo bolesno zvuci, ali toliko nerijesenih utakmica i sta onda za ocekivati. Veceras se nadam pobjedi, ali ja vise nisam ni sigurna sta da ocekujem od njih. Sve se nadam bice dobro.

Za danas dosta od mene, pisacu ponovo kad zavrse utakmice Lige prvaka, ako me srce ne izda.

Pozdrav!

Nessun commento:

Posta un commento