Nema nista ljepse nego postici pogodak u zadnjoj minuti. Cak sto vise, nema nista ljepse nego biti navijac koji je 100% uvjeren da ce njegov tim da pobjedi cak i kad je isteklo 90 minuta, a na semaforu stoji 1:1. To sam ja by the way.
Utakmica je bila savrsena. Nemam nijednu primjedbu osim sto se moze reci da sreca nije bila na nasoj strani. Koliko samo propustenih prilika, ali definitivo prva utakmica na kojoj sam znala da cemo da pobjedimo bez ikakve sumnje. S Arsenalom mi nije bilo odavno tako. Moram priznati da bez obzira sto sam bezuslovni navijac vec 13 godina, ova sezona mi je bila toliko klimava da mi je glavni cilj tokom svake utakmice bio “samo da ne dozivim srcani udar”.
Dok smo gledale Arsenal-Milan prijateljica i ja smo u pubu upoznale jos jednu zaljubljenicu u Arsenal pa je dogovor pao da se sljedeca utakmica gleda zajedno. Na kraju za nasim stolom je bilo ljudi koje u zivotu nisam vidjela, ali da smo bili internacionalni, bili smo (Indijka, Kolumbijka, Englez, Francuz, Bosanka 2x, Srbin, Italijanka i Portugalac). Za ovog zadnjeg kad sam saznala da je Portugalac sam se iz potesta digla od stola, ja da sjedim sa njim za istim stolom, pa nema sanse. (ovo iz mene jos uvijek govori bol prvog baraza, drugi ni ne spominjem).
Utakmica je fino pocela, onako “laganini” bez previse nerviranja. Nije nesto pretjerano ni obecavala, ali kao da sam znala da ce da bude "svasta". Naravno, podrazumjeva se da zadnje sto mi je trebalo je da Newcastle povede, ali drustvo mi je svjedok, ja se pomjerila nisam. Iako inace vristim na odbranu, na trenera, na sudiju, ovaj put nisam glas pustila. Navika je to moj brate. Mi ga prvo primimo, pa onda krenemo igrati. Realnost. Nisu se nesto pretjerano dugo radovali navijaci Newcastla. Odlicni Teo i jos bolji RVP i sah mat. Bye Bye Krul. Njegovo bye bye, a moje ustajanje u pubu, okretanje prema navijacu Newcastla i recenica: Into your face, penguin. (King Julian-Madagascar influence). Tad su se svi slatko nasmijali, cak i navijaci Chelsea koji su sjedili iza nas.
Drugo poluvrijeme mi je bilo san snova. Toliko smo mocni bili da sam ostala malo na puf, ali samo malo. Bili smo mi pregenijalni i protiv Milana, ali ovakvu snagu, volju, odlucnost, ovo je bilo milina za gledati. Da smo se ispromasivali, jesmo, u jednom trenutku mi je doslo da lupam glavom od sto, ma da nisam, bojala sam se reakcije ljudi. :p Sreca je sto Newcastle nije pronalazio nikakav nacin da nam pridje pa je bilo na nama da postignemo gol i uzmemo ta tri boda i naravno po ko zna koji put obojimo sjeverni dio Londona u crveno.
Vermaelen? Pita jedan decko sta radi Vermaelen zadnjih 30 sekundi u kaznenom prostoru protivnika? Ja kazem: Ne odustaje.
Velicanstven je bio. Iako je upravo njegova greska kostala nas tog nesretnog gola, Vermaelen je bio onaj igrac sto nikada nece odustati, cak ni kad mu Krul odbrani nemoguce, jer ne moze svaki put odbraniti. Belgija treba da te slavi, jer mi u Arsenalu to radimo svaki dan. Kapa dole.
Bilo je fino vidjeti i Artetu i Ramseya i O-C-a. Nema nista ljepse nego imati sve igrace na okupu i sve igrace zdrave. Gervinho je odlicno odigrao, jedan njegov dribling je jedan problem vise za Newcastle. Sagna manijak je genijalno odradio svoj dio sa Teo, samo je trebalo jos vise prilika da stvore, ali bitno je da su oba gola upravo dosla sa “te njhove strane” i da su oni odradili fantastican posao.
Mi smo sada dio nekih vecih planova. Mi smo sada postali nocna mora Tottenhama. Boj se, boj se sto bi rekao moj mali brat od tetke.
Prije nego predjem na zadnji dio upisa zelim samo da kazem da kad se hoce, MOZE se. Howard Webb odlican. Greske nisam primjetila, svaki faul je ustvari bio faul. Jedan offisde mi je bio sumnjiv, a reziser mi nije prikazao, ali to je opet linijski sudija i to je jedna moja licna sumnja. Autoritet na nivou, posebno na samom kraju kad su se strasti dodatno uzburkale. Kartoni su isli kad su bili potrebni, nije ih bilo ni malo ni previse. Odlican Howard, nemam rijeci. I njemu kapa dole.
Sad za kraj znam da sam obecala da danas pisem iskljucivo o Arsenalu malo samo da prokomentarisem svoj “novi” klub Sporting. Sta uradise u nedjelju, ono je bila milina za gledati. 5:0 njima, a meni jedna dodatna nada da City-u uopste nece biti lako. Bravo Sporting.
P.S. Za kraj jedna slika RVP u cudnom izdanju jer on inace nije takav tip igraca. Mora da ga je Krul bas iznervirao.
Nessun commento:
Posta un commento