Fudbal i ja - Od Spanije do baraza … od Lihtenstajna do Brazila …

Davne 2008. 6. septembra, nasi Zmajevi su poceli kvalifikacije za svjetsko prvenstvo u Juznoj Africi 2010. Prvim porazom se nismo predali, ali smo objektivno svi znali da ce Spanci da budu prvaci te nase grupe. Sve do 2009. godine mogli smo samo da sanjamo o takmicenjima kao sto je svjetsko prvenstvo. Onda 2009. stvari su se poceli odvijati nekim magicnim tokom, a u novembru iste godine drzali smo svjetsko prvenstvo na dlanu, te ga u zadnjim momentima ispustili. Iskliznulo nam iz ruke.

Kazu za nas Bosance da ne volimo rijeci kao sto su krediti, ziranti, nezaposlenost, biro, neimastina i tuga. Da stvar bude gora usudim se reci da nam mnogima najvecu gorcinu izvlaci upravo neka druga rijec, rijec BARAZ.

Nekima se od same pomisli na baraz i zamanta, a izgovoriti je naglas hrabro i bez puno razmisljanja izaziva neke cudne emocije, osjecaj gubitka i boli. Vjerovatno je bas zbog baraza vecina Bosanca otkazala sve potencijalne planove i odlaske u Portugal. Tamo ne idemo na praznike, tamo nas historija ne interesuje, u Porugalu smo izgubili nasu magiju, a nismo je pronasli ni na uzvratu u Zenici..

Nekima davna 2009. je jos uvijek jako bliska i prisutna, a nadu da cemo je prezaliti ulijeva nam novi krug kvalifikacija i novo svjetsko prvenstvo.

7. septembar 2012. bice upamcen kao dan kada je BiH krenula u novi pohod, ovaj put nadam se sa uvjerljivom pobjedom, pa da kasnije mozemo reci od Spanije do baraza, a od Lihtenstajna do Brazila.

Od ovih momaka se ocekuje da pisu historiju, na svoj nacin i da svaki uspijeh nosi njihov potpis. Asmir Begović, Ibrahim Šehić, Asmir Avdukić, Mensur Mujdža, Boris Pandža, Emir Spahić, Toni Šunjić, Ognjen Vranješ, Avdija Vršajević, Ivan Sesar, Senad Lulić, Miralem Pjanić, Zvjezdan Misimović, Sejad Salihović, Haris Medunjanin, Damir Vrančić, Muamer Svraka, Senijad Ibričić, Edin Džeko, Vedad Ibišević. Ovo su imena junaka. Ovo su imena pobjednika. Ova imena i sva ona imena igraca koji se nisu nasli na ovom spisku, a nacice se na buducim spiskovima. Momci, osvjetlajte nam obraz, jer ponekad jedino sto nam ostaje je taj bosanski obraz.

Pred nama su bitke zvane Lihtenstajn,Latvija, Grcka, Litvanija i Slovacka. Pred nama je borba. Pred nama je dokazivanje.

• 7.9. 2012. Lihtenstajn - BIH
• 11.9. 2012. BIH - Latvija
• 12.10. 2012. Grcka - BIH
• 16.10. 2012. BIH - Litvanija
• 22.03. 2013. BIH - Grcka
• 7.6. 2013. Latvija - BIH
• 6.9. 2013. BIH - Slovacka
• 10.9. 2013. Slovacka - BIH
• 11.10.2013 BIH - Lihtenstajn
• 15.10 2013. Litvanija - BIH

Zmajevi, sretno !!!

Fudbal i ja - Jos jedan vikend u augustu ili ...

Ima nas koji smo krajem augusta u mislima negdje u skoli, na fakultetu ili ako smo sretnici negdje na moru. Kod mene je august nova godina, a vikend kad zvanicno igraju sve meni bitne lige je najbolji vikend na svijetu. Imam ja svojih rituala, ali najljepsi mi je ovaj vikendom. Moj laptop, tv, dres i ja. Tako je bilo i ovog vikenda, 48 sati uzivancije. Nije meni toliko do rezultata koliko se ja radujem sto 90 minuta mogu da ispratim nekog meni bitnog - klub, igraca, omiljenog reprezentativca ili najljuceg rivala. Uvijek sam govorila da ne mogu komentarisati utakmicu koju nisam gledala. Mogu vidjeti golove i prokomentarisati, ali ko sam ja da za utakmicu koja je zavrsi 0:0 kazem da je bila dosadna na osnovu rezultata. Pa morala bih biti bas drska.

Subota je krenula veselo. Prva na tapeti utakmica Manchester Uniteda i Fulhama. Koliko sam slavila Manchesterov poraz od Evertona, toliko sam se radovala golu RVP-a protiv Fulhama. Ne mogu ja nekog koga sam voljela do juce staviti na krst. Pa ko sam ja i odkud mi to pravo. Cinjenica je da mu crveni stoljnjak ne stoji kako bi mu stajao ovaj nas ljubicasti, ali cak i kad u ljutnji nesto lose kazem, ustvari mu zelim da bude dobar, jer ipak smo ga mi odgajali, treba nas obraz da osvjetla. Pobjeda od 3:2 i sedam dana mira. Ako nista zacepili su usta kriticarima makar na par dana. Tuzno je samo kako je RVP prihvatio navijace Uniteda kao njegove rodjene, a do juce su ga nazivali silovateljem. Tuzno, ali ocigledno krajnje potrebno da bi se on bolje osjecao. Steta. 

Sljedeca na tapeti Chelsea-Newcastle. Kad nesto hoce, kod mene su ocekivanja za ovu utakmicu bila ogromna. Da li je to zbog Newcastla od prosle sezone ili zbog pojedinaca koji me odusevljavaju iz utakmice u utakmicu ne znam. Cinjenica je da sam se fino odmorila bez puno nerviranja i bez dodatnih bodova za moj fantasy team koji je pun Newcastleovih igraca. Jedna prosjecna i poprilicno mirna utakmica ili sam ja pola prespavala. Iskreno se nadam da nisam. 

Vecernji izazak sam otkazala zbog Juventusa i Stuttgarta. Dok sam sa jedne strane zeljela ispratiti pocetak Juventusove sezone kako dolikuje, sa druge strane sam zeljela vidjeti Ibisevica. Blize se kvalifikacije za svjetsko prvenstvo i samim tim meni je potrebna svaka informacija koju mogu sama prikupiti da bih mogla sto objektivnije ispratiti prve utakmice. I dok mi je ova Juventusova utakmica bila interesatna, dozvolila mi da se nagledam Vucinica, ova Stuttgart-Wolfsburg mi je bila pomalo dosadna, iako je savrsen primjer kako u fudbalu kad ne iskoristis svoje sanse budes kaznjen. Ko je gledao, vjerovatno i zna o cemu pricam. Ko nije dovoljno je da zna da je Stuttgart nakon promasenog penala primio gol i to kad nesto hoce na samom kraju utakmice i ujedno 2 minute nakon promasenog penala. A Ibisevic, nece ga pa nece, ali ja vjerujem u njega. Bice on na nivou u septembru, kao sto je uvijek. Nadam se. 

Nedjelja je pocela kao i svaki drugi dan kad igra Arsenal – nervozno. Ja ne jedem, ne spavam i grozna sam prema svima oko sebe. Sta cu, takva sam se rodila. Na vijest da Szczesny nije ni u sirem izboru postajem jos nervoznija. Ja bih tom golmanu i zivot povjerila kad bi do toga doslo. A nisam ja ni neki totalni pesimista. Znam ja koliko Mannone zna i moze i koliko su ostali spremni. Stoke je tezak protivnik i cilj mi je da se da sve od sebe. Gola nismo postigli, ali nismo ga ni primili. Ako je porediti sa predhodnom sezonom dosta smo stabilniji, sigurniji, a golovi ce doci, nadam se. Ako je nije uspio slobodni udarac Artete i kombinacija sa Cazorlom ili lob Girouda, ne znaci da nece sljedeci put ili mozda za 10ak dana. Jedno je sigurno, a to je da kad ovi igraci prorade, tesko da ce se naci neko ko ce ih bez dosta truda moci zaustaviti. Odbrana besprijekorna. Malo Jenkinson steka, ali kako fale neki igraci, nije ni on sasvim los. Gervinho i dalje nastavlja sa svojom sebicnoscu, ali ni Walcott mi nista bolje ne odracuje situacije u kojima je nekad znao sam izaci na kraj i jos postici fantastican pogodak. Da li je zbog jos uvijek nepotpisanog ugovora ili ce nam i ovu sezonu igrati samo kad ima volje vidjecemo. Pred nama je duga i naporna sezona. Momci, bravo i za 0:0. Znam ja koliko prazna mreza znaci.

Jedina kritika ide naravno na racun navijaca Stoka. Onako docekati Ramseya je stvarno grozno. Ako nista zasluzuje aplauz kad istrci na teren nakon onakve potvrde, a da ne upirem prstom i govorim ko je odgovoran za takvu povredu. Godine su prosle, ali divljastvo je isto, ako ne i gore. Svi koji volimo fudbal se drzimo fair playa, jer ako je neko bolji ne zasluzuje da mu se polome noge, a kad se to nenamjerno i desi, onda takav igrac nakon sto se oporavi ne zasluzuje da bude izvikan kad udje na teren. Sramota.

A onda iznenadjenje zvano Liverpool, ili mozda nije iznenadjenje. Zavisi kako se gleda. Liverpool je uvijek imao sve, samo sto im je uvijek manjkalo ono nesto sto tim cini uspjesnim. Zahvaljujuci prosjecnoscu Harta Liverpool uspijeva dva puta povesti, pa cak ni zamjene ni silna razigravanja ne mogu City-u donijeti pobjedu. Fantastican Yaya I Tevez, ali je nedostajalo cvrstine koja je mogla donijeti sasvim razlicit rezultat. Vise srece drugi put posebno Dzeki, jer opet cu ja po istom – kvalifikacije su iza ugla!!!

Nedjelja navece kao stvorena za fudbala, a za nas izmorene dodje kao terapija ili  u ovom slucaju kao dodatno nerviranje. Uvijek sam razmisljala da treba napraviti kategoriju za kladjenje koliko je minuta potrebno da prodje da sudija zezne utakmicu. I kad nesto hoce to se cesto desava u italijanskoj ligi, pa ja koja je pratim neizostavno poludim i na sudije i na ekipu i onda i sebe krivim sto to uopste gledam. Tako je bilo i sinoc sa Romom. Pa ne mogu oni postici pogodaka koliko sudija moze zanemariti offsidea. I to ne jedan sudija vec oba pomocnika. Sramota. Medjutim kako znamo da ce isto sudjenje biti jednako rasporedjeno svim klubovima, na nama je da cekamo da se to desi nekom drugom i dovede Romu do zasluzenog balansa. Odlican pogodak Osvalda, ne toliko briljantan pocetak Bradleya, ali sve u svemu fina partija Rominih igraca, posebno u drugom poluvremenu.

Reala I PSG-a se ne doticem, nisam gledala svih 90 minuta pa nemam pravo glasa. Ali nekad razmisljam da je te silne milione bolje usmjeriti u neke dobrotvorne svrhe. Nije ni vrijednost nekog igraca sto je nekad bila. Sad su to nebulozne cifre koje nemaju nekog povrata na terenu ili imaju ponekad, ili u odredjenom godisnjem dobu. Razbudite se igraci, stize nam i Liga prvaka, a vas ni na tapeti.

I svanuo ponedjeljak, povratak u stvarnost. Neko bi rekao odmaramo do vikenda, ali za mene odmora nema. Veceras Sporting ide u nove pobjede ili ako je suditi po prvom kolu u novu nerjesenu utakmicu. Bilo kako bilo, vrijedi pogledati i ispratiti i ovih 90 minuta. Mozak odmoriti, malo se iznervirat, malo nasmijati. Ako nista drugo, svima nam je potrebno da se malo nasmijemo.  

Fudbal i ja Day 26

Nekad mi se pise o fudbalu, a nekad bih samo gledala fudbal satima. Zadnjih par dana je vise radila ova druga varijanta. Samo sta radim dogovaram gdje se gleda koja utakmica, ko igra protiv koga, za koga se navija i sl. Mozda se upravo tako ponasam zato sto se svelo na svega jos par utakmica prije Eura, a mozda jer ne mogu zamisliti svoj zivot bez fudbala. Opet mislim da je ovo drugo. :D

Subota, 19. maj 2012.

Savrsen dan. Setnja, posjeda kraljevskom dvorcu u Varsavi, sve naravno u znaku Lige Prvaka jer smo drugarica i ja skontale da jedna ima crvene, a druga plave hlace, pa je svaka druga recenica bila “a za koga navijamo veceras”? S obzirom da smo obe navijacice Arsenala, nekako logican odgovor se cinio Bayern. Chelsea sam podrzavala protiv Barcelone, ono pravilo, izaberi manje zlo, ali mi se nije svidjala ideja da upravo Chelsea bude prvi londonski klub koji je osvojio Ligu Prvaka. Ali da budem iskrena, nije mi nesto pretjerano ni smetalo, ma da je dogovor bio navijamo za Bayern tako da smo finale Lige prvaka i docekali u tom svjetlu. Dobile smo poziv da utakmicu gledamo sa novinarima i broadcasterima s kojima radimo na Euru od kojih je vecina bila fanova Bayerna pa se izgleda sve nekako poklopilo. Kad se odlucis druziti sa ljudima iz medija shvatis kakve privilegije sve imaju kao npr. ogroman ekran koji se na trenutke cinio prevelik za moje oci.

Sve emocije smo ulozile upravo u ovu utakmicu te nakon silnog nerviranja jer smo strastveno navijale za Bayern nekako smo se mirno pokupile i otisle kuci. Sva ta nervoza je nestala cim smo napustile salu sa OGROMNIM ekranom. Valjda nismo bile dovoljno emotivne ili smo jednostavno bili previse istroseni od silnih emotivnih trenutaka sa Arsenalom ove sezone. Iako se igralo finale Lige prvaka i ja treba da o tome pricam 10 dana, ja sam nekako najvise odusevljena upravo salama na Terry-ev racun i njegovo silno presvlacenje za vrijeme finala.

Nedjelja 20. maj 2012.

Finale italijanskog kupa. Povijesna utakmica za Napoli ili jos jedna pobjeda Juventusa? Ja se iskreno nisam nadala pobjedi Napolija. Potajno sam se nadala da mogu da osvoje kup, ali sam nekako bila dosta realna i mislila sam da nemaju neke ogromne sanse da to postignu. Utakmicu sam gledala sa dva Italijana, jednim Rumunom i jednom Poljakinjom. Nema nista bolje nego drustvo buducih doktora s obzirom da su decki 6. godina medicine. Ja mislim da se na njima tacno osjeti tih 6 godina jer se ja u zivotu nisam toliko smijala. Na sve to natjerali me da navijam za Napoli, pa je bilo selo veselo. Ne znam jesam vise skakala kad je sudija pokazao na bijelu tacku ili kad je Hamsik zabio drugi gol, a u sebi pjevam Juve, storia di un grande amore. Da mi je bilo lako, nije, ali Napoliju je otisla zasluzena titula, a ja sam se bas super zabavila. 

Utorak 22. maj 2012.

Ono kad Nizozemci zeznu stvar pa moraju igrati nebulozne prijateljske utakmice. Ako sam nesto cula danas trista puta to je onda definitivno to da je trener njemacke reprezentacije bijesan jer Bayernovi igraci igraju nebuloznu utakmicu jer su ih Nizozemci zeznuli sa Robbenom, nisu ga dovoljno dobro lijecili pa se nakon nacionalnih obaveza vratio sa povredom. Da mi je samo znati sta su dobili sa vecerasnjom utakmicom osim sto su se Nizozemci super spremali, a oni zeznuli silne reprezentacije i njihove planove.  Iskreno ja neki veci smisao u svemu tome nisam vidjela. A kako i da vidim kad sam gledala i utakmicu Poljska-Latvija i bacala pogled prema klupi da slucajno ne propustim Szczesnya u nekom cosku. Simpaticna utakmica (inace kod mene rijec simpaticna ima vise znacenja, u ovoj situaciju cu vas pustiti da sami protumacite kako vam odgovara). Fina pobjeda i mozda divna uvertira u neki pristojan nastup na Euru. Imaju jos utakmicu sa Slovackom i Andorom, pa vidjecemo kako ce to sve da se zavrsi. 

Ostatak sedmice ce da bude veseo. Najvise se radujem finalu spanskog kupa i jos jednom nerviranju, ovog puta spanskog trenera jer i njega vjerovatno nervira sto mu pola ekipe mora igrati utakmicu za klub tako kasno. Jos mi jedan navijac Barce juce objasnjava kako je Barca ocekivala finale Lige prvaka pa je morala pomjeriti finale kupa tako kasno. Kako sam se tek na to njegovo finale Lige prvaka nasmijala. Ha ha ha

Jedna cekam ostatak prijateljskih utakmica, 29.maj kad ocekujem Poljsku repku u Varsavi, Evropsko prvenstvo i naravno gledanje svih utakmica do iznemoglosti. Zato sto volim fudbal, zato sam i luda 300/h.

Be happy!

Fudbal i ja Day 25

Kad se smire strasti i polako dodjes sebi shvatis da se juce odigrala jedna od najvaznijih utakmica premijer lige i da smo osigurali ligu prvaka. U ocima nas Arsenalovih fanova Liga sampiona je znacila da su vece sanse da RVP ostaje, ali kako ocekivati da nam tu sansu osigura bas RVP. Cijelo vrijeme mi se motalo po glavi kako je na njemu ogroman pritisak i kako ce decki morati da stisnu zube i da odrade utakmicu sami, da mu pokazu da smo zajedno bolji tim i da treba da ostane. Benayoun, Santos i Koscielny!!! Ne znam koji gol mi je bolji, simpaticniji, emotivniji, ljepsi. Santos me odusevio, nisam od njega ocekivala takvu golcinu, ali ne prigovaram, samo kazem WOW. Sve se odigralo bas onako kako sam ocekivala, bas onako kako je trebalo da se odigra, sa uzdignutom glavom i zasluzenom pobjedom. I kad imate igrace koji utamicu odlucuju u posljednjim minutama, a mladi su kao Gibbs, onda se osjecate nekako ispunjeno, ponosno, bas kako treba. RVP je bio fantastican kao uvijek, ali mi je drago sto je on svjedocio, a i bio dio jednog cuda, jedne predivne utakmice, ogromne pozrtvovanosti i zelje za jedinstvom i uspjehom. 

Poslije utakmice su uslijedile izjave koje su malo bacile svjetlo na neke teme koje su bilo u neku ruku nejasne kao npr. Szczesnyeva povreda i 5 sedmica mucenja. KAze Wenger da je Szczesny povrijedjen vec 5 sedmica i da je i ovu zadnju utakmicu branio zahvaljujuci injekcijama protiv bolova. Hvala mu do mjeseca i nazad i nadam se da ce biti spreman za Euro jer sam ja vec locirala hotel u kojem ostaju, stadion na kojem treniraju i  nasla kartu za prijateljsku utakmicu koju igraju 2. juna. I onda Koscielnyeva izjava da ce iduce sezone RVP zabijati jos dosta golova za Arsenal. Nesto razmisljam ne bi covjek izjavljivao takvo nesto ako vec ne zna sigurno, pa se nadam da me ne laze, jer moje srce ne bi moglo podnijeti jos jednu izdaju.

Ustvari mnogima treba biti jasna samo jedna stvar. Liga sampiona na stranu, ali nama je veoma bitno da smo zavrsili iznad Tottenhama... Ta borba je pocela davno i iako smo ih imali u saci prije cetiri kola nekako se juce sve cinilo strasno, a mogucnost da izgubimo to trece mjesto je postajala sve veca i veca, posebno nakon njihovog drugog gola. A SAD, sad je na Chelseau da se igra. Mogu puno, a opet ne mogu nista ili su se barem tako cinili cijele sezone. Pitanje je samo ko je manje los, oni ili nesrecni Bayern (kad kazem nesrecni, mislim da finale kupa, takvo nesto je zadnje sto ti treba 7 dana pred finale najveceg evropskog takmicenja).

Iskrena da budem, meni je tako sve svejedno jer sam ja najgore prezivjela. Ostaje mi samo da vidim kakve je transfere isplanirao Wenger, da ispratim oporavak svih mojih povrijedjenih igraca, da se nadam da ce Szczesny biti 100% spreman za evropsko i da se niko nece povrijediti. Da vam obecam da vas necu smarati sa Arsenalom do augusta ne mogu, jer kao da gledam da cu da pisem za pet dana kako sam nesto usnula i kako to treba posteno izanalizirati...

Jedan je Arsenal, Jedan je Wenger, a Sjeverni Dio Londona je jos uvijek crven !!!

Fudbal i ja Day 24

Na koju foru smo mi jos uvijek 3.? (Arsenal)

Pa kad su svi ostali sranje.

Da nije u isto vrijeme i tuzno mozda bih se i nasmijala. Ovako sam samo rekla HuH.

Kod mene postoji jedno pravilo. Arsenal se gleda uvijek I UVIJEK. Propusti se neka utakmica kad se putuje ili kad se zaglavim negdje bez tv-a i internata, ali je prioritet da se tv ili internet pronadju. Tako je bilo i juce. Cula ja da u Varsavi ima neki cool sportski restoran sa 30 televizora i predpostavila da ce da mi prkazuju Arsenal. Na takvim mjestima uvijek pronadjes druge ljude, isto navijace, u mom slucaju Norvezanina koji navija za Arsenal i ujedno je voljan da vristi samnom. Da smo vristali, vristali smo. Prvo povedes, onda primis dva idiotska gola, 1. idiotski jer nam je golman zaljubljen, a drugi jer Gibbs gura noge gdje im nije mjesto :P … Ma desi se svima, prezivjecu. Nego izjednacis, povedes i onda primis jadan gol koji Norwitchu ne znaci nista, a tebe hipotetski vodi na 4. mjesto, pa ako Chelsea osvoji Ligu Prvaka, nema te nigjde. Da kazem nemaju motivacije mozda bih i lagala. Najveci problem su povrede i cinjenica da su nam neki igraci toliko istroseni da se covjek ne moze zaliti. SRECA pa su i drugim ekipama igraci istroseni pa mi sretno i uspijesno ostadosmo na 3. mjestu. Mislila sam da ovo necu nikad reci, ali HVALA CITY. Sto se tice Aston Ville, nikad u njih nisam ni sumnjala. Bila je teska noc, a jos tezi dan, ali prezivjela sam i kako kazu sto se mora nije tesko. Sad samo ostaje WBA jer ne mogu ja ocekivati da takvi kao sto su City I Villa obavljaju nas posao do samog kraja sezone.

Sto se ostalog svijeta tice, a ja znam da ostali svijet postoji samo me ponekad ne interesuje … Hell Yeah Real. Nek' sam i to docekala. Murinjo, kapa dole, ko zna, zna. U isto vrijeme sam tuzna zbog Barcelone, ali to sam ja prokleto zensko koje bojkotuje sve utakmice Barcelone, pa onda kad izgube meni zao. Sreca pa je ovo blog iz zenske perspektive, emocija na sve strane i vecina stvari nema smisla.

U Italiji haos. Ma ustvari mene nista vise ne moze iznenaditi. Cini mi se da su sve ekipe dale svoj maksimum jos u martu. Sad igraju, pa spavaju, rezultati im nemaju smisla, a Euro tek dolazi. Veceras Milan i Juventus igraju utakmice svojih zivota. Bice sramota da Juventus prodje neporazen sezonu, a ne osvoji ligu, ali sramota mozda, cudno ne bas. Ako je neko kockao i prokockao prilike onda je to Juventus sa svojih 15 nerjesenih utakmica... Pa pobogu... moj jedini komentar.

Feneyoord sebi obezvjedio Ligu prvaka, ali to i nije toliko bitno koliko mi je fantastican njihov treci gol kojeg je postigao mladi, ali WOW talentovani Manu... podjetio me na neka stara dobra vremena, neke moje igrace iz djetinstva... bravo decko !!!

I dok me nervoza tuce, a sebi govori Calm Down You Lucky Arsenal Freak... negdje u Italiji na teren upravo istrcavaju igraci koji ce veceras pisati historiju … Sretno, let the better team win. Forza Inter !! :P

So long, football lovers !!

Fudbal i ja Day 23

O meni kazu da sam arogantna, volim da kritikujem ljude i da to ponekad izgleda krajnje zlobno, a stvarno nisam takva. Jedina istina je da one stvari na koje vecina zazmiri, ja ne mogu, pa pustim glas ma koliko to onda poslije djelovalo zlobno.

O fudbalu imam uvijek predivno misljenje, a o ljudima kako kad ili kako ko zasluzi. Ogromnu kritiku imam na BiH fudbal i cini mi se manje vise sve vezano za BiH fudbal. Jedna je stvar ovo sto radi komitet za normalizaciju, sasvim drugo je ovo sto ja gledam svojim ocima sto cini mi se nije u njihovoj moci. Kod nad u Bihacu u slobodno vrijeme se tuku sudci, nek me niko pogresko ne shvati, ali nakon jedne kazne bilo bi fino da izdrzimo 3 sedmice prije nego se pocnemo ponovo tuci.

Na forumima, u sportskim vijestima Jedinstvo pokradeno. Ljudi moji, kad sudija lose sudi ne daje nikome za pravo da ga tuku, pa ne zivimo u dzungli ili mozda zivimo, samo meni jos nije stiglo obavjestenje. Na to sve nam pretuceni navijaci tj navijac od strane “boljih navijaca”, zlostavljaju se ljudi koji nisu odustali od prave vrijednosti naseg kluba. Istukose dijete jer je pjevao “Napolje tatini sinovi” pa vi se sad zapitajte ko je tu normalan, a ko ne? Jedinstvo koje treba da briljira u Premijer ligi, bori se za opstanak u Prvoj Ligi, a nije do sudija, jer nema tih sudija koji te mogu tako unazaditi pa cak ni u ovoj nasoj Bosni. Ja bih registrovala novi klub, krenula bi od regionalne lige pa gdje me sudbina odvede, ali se ne bi seljacila ovako kako se sad klub seljaci, niti tukla djecu jer govore istinu. Pokrali vas mozda jesu, ali sljedeci put kad krenete nekoga udariti razmislite ko vas je stvarno doveo u tu situaciju gdje se trenutno nalazite.

Ove sedmice me iznerivrala jos jedna sitnica, mislim ljudima sitnica, meni opet ogroman problem. Ljudi koji citaju sportke vijesti ukljucujuci i mene kad otvore web stranicu nekih sportkih vijesti mogu da se nacitaju svega, od toga ko je koga prevario, cije je zena kupila kakvu haljinu, cija je kuca, auto i sl skuplje pa tako u nedogled. Je li se vi nazivate sportkim novinama/web stranicama? Ako nazivate, onda molim vas pocnite da se fokusirate iskljucivo na sport. Bolje su mi 4 vijesti dnevno ali da su sportske nego da citam traceve. Pa imam ja masu stranica na kojima citam traceve i koji me i nasmiju i zabave. U slucaju da nemate sportskih tema, zaposlite navijace razlicitih sportasa/klubova/reprezentacija da vam pisu blogove ili sedmicne update pa mozda krenete u dobrom pravcu. Sretno!

Da ja ne bi previse kritikovala, imali smo predivnu sedmicu fudbala pa mozda da se malo osvrnemo na to. Jedan od inspirativnih trenutaka mi je Ricky-ev gol u Evropa Ligi. Znam ja da ja vas perem sa ovim Ricky-em, ali dobiti zuti karton, znati da ako ti klub prodje u finale ti ne igras i ostati dovoljno pribran I motivisan da zabijes gol, e pa takvih je fudbalera malo i zato Ricky zasluzuje gromoglasan aplauz. Sporing nije prosao dalje, ali je Ricky moj pobjednik.

Citam sad ove silne sale na racun klubova koji ne igraju finale Lige prvaka i nailazim na sliku Ronalda i Messija na kojoj Ronaldo Messiju govori: Je l' mi zajedno na finale? A Messi odgovara Moj stan ili tvoj?

I onda sila navijaca koji se prepucavaju ko je bolji ili ko je najbolji na svijetu. Uvijek se sjetim Wengera kad je jednom rekao da Liga Prvaka nije pravo ogledalo kvaliteta jednog tima. Kaze Wenger da je bitnija liga koju igras nego liga prvaka, jer ti se u Ligi Prvaka moze desiti pad forme, a u svojoj ligi imas vremena da to izbalansiras i nadoknadis. Donekle bih se i slozila s njim, ma da i Chelseau i Bayernu kapa dole, bice to jedno simpaticno finale. Jos da Platiniju neke stvari dodju iz guzice u glavu, pa da u finalu zaigraju ovi kartonasi, ali sve se bojim da to toga nece doci. A o Ronaldu i Messiju ne zelim da cujem kritike, to su majstori svog doba, a zlobnici mogu ca crknu. 

Manuel Neuer i Iker Casillas su jos jednom pokazali svoju sposobnost, spremnost, koncentraciju i u neku ruku srecu. Svaka cast decki, ali svejedno ste kod mene tek na 3. i mozda 4. mjestu. Kod mene ne moze niko preci Szczesnya i Begovica, ni kad bi odbranio sve penale ovog svijeta.

I danas samo o Pepu Guardioli. Kako ja postujem tog covjeka. Mozda u zadnje vrijeme manje nego na samom pocetku, ali sam imala cast da pratim negov rad sa Barcelonom i mogu reci da sam svasta naucila, i kako treba i kako ne treba. Dragi mog Pep, falices mi ti, tvoje pressice ( a lot, a lot), nekontrolisanje mahanje rukama, tvoja nerviranja i tvoj smijeh. A nije zbogom, gledacemo mi tebe jos, cini mi se da je ovo samo oluja i da ce se uskoro smiriti.

Radujem se finalu Evropa Lige, moram priznati vise nego finalu Lige Prvaka. Odnosno, jedva cekam !!!

Do sljedece sedmice i mog prvog izvjestaja iz Varsave, budite mi dobri i zdravi.

P.S. O Romi nisam u necu. Samo cu reci Juve, storia di un grande amore.

Fudbal i ja Day 22

Ljudi su se rodili da pametuju, neki manje, neki vise, a od kako je Barcelona na vrhu svijeta 99% ljudi se naslo u TIM navijacima Barce pa samo sta rade pametuju. Priznajem i ja sam bila fan Barcelone, prvenstveno dok je Henry igrao jer ja svog junaka nikad ne ostavljam samog, a onda i zbog Piquea dok je bio krajnje nepoznat, a u isto vrijeme way hot to ignore. Medutim, moje divljenje je prestalo prosle godine, u onom trenutku kad je RVP dobio drugi zuti tj. crveni karton protiv ove iste Barcelone. Ligu prvaka sam odgledala do kraja, s tim da mi je polufinale – el clasico bio jos veci seljakluk te sam shvatila da je za jednu Barcelonu sramota sto ima u svojoj ekipi nekog kao sto je Busquets. Dok su svi osudjivali Real za silno udaranje i tzv lomljenje nogu, meni je vise smetalo to lazno valjanje prvenstveno ovog gospodina i Dani Alvesa. Za faul postoji karton, hoces zuti, hoces crveni, za to vase sramotno simuliranje mi nije karton. Ja bih za takvo simuliranje otjerala covjeka sa stadiona i zabranila mu da se naziva fudbalerom. Ja znam da ovaj moj komentar moze da zvuci grozno jer ako nesto treba izbjegavati to je udaranje i fizicko maltretiranje drugih igraca, ali ova simuliranja su mi nesto grozno da kod mene uvijek naidju na ogromnu osudu. Od kako je fudbala postoji i faul, ali ovo prenemaganje je postalo hit bas u posljednje vrijeme. 

 Da ja ne idem u dubiozu Barcelone jer mi se na sam spomen dize kosa na glavi podjelicu sa vama jos samo jedan validan komentar. Pobogu narode, doslo je vrijeme kad Messi da moze vracao bi loptu u igru i za Valdesa, samo da mu se trckara tamo-ovamo. I dok je decko toliko dobar, da mu pera niko odbiti ne moze, uzasno me nervira da upravo on izvodi kornere i slobodne udarce. Kraj Inieste, Xavija i Danija zivih Messi se hvata svake lopte, pa kad shvate da ne ide onda se pocnu rotirati jedan po jedan. Sinoc su im neka dobra 3-4 slobodna otisla u vjetar jer i oni sto su nekad to izvodili olako i zabijali golove kao iz sale danas dobiju jednu priliku i pogode zivi zid. Opet ponavljam Barcelona je jedno cudo, samo spali su na 20% cuda i previse se seljace.

Necu ja jos puno pljuvati samo cu reci jednu stvar. Chelsea nije sinoc pokazao Barceloni kako se igra fudbal ili  oni koji to tvrde i ja nismo gledali istu utakmicu. Cinjenica jeste da mi koji nesto razumijemo u fudbalu znamo da Chelsea ili bilo koji tim koji hoce da dobije Barcelonu trenutno ih ne moze dobiti igrajuci kao oni ili bolje, nego se uzdati u ono sto imas, igrati na kontre, braniti se ako treba i kineskim zidom, ali doci do rezultata. Chelseau kapa dole jer su iskoristili ono sto imaju i dobili utakmicu. Dzaba silne statistike, dzaba 24 udarca na gol, koliko to divno i krasno bilo, dragi moji fanovi, ja sam na ruzan nacin naucila da se jedino rezultat gleda. Iskrena da budem ja bih voljela Chelsea u finalu, ali zivi bili pa vidjeli.

Da bih stvar bila gora ja svaki put kazem kako navijam za klub koji nista nikad nije dobio namjestanjem sudija I nekim nebuloznim greskama. Mi se krvi svoje napijemo za svaku pobjedu I mozda bas zbog toga sam i fan Arsenala. Onog dana kad osjetim da toga vise nema, mozda i ja skupim svoje rekvizite i okrenem glavu u nekom novom pravcu. Bez obzira sto igramo posteno, kapiten nam ne zna gubiti. Nije to vise ni da ne zna gubiti, nego se ponasa kao najveca seljacina i daje los primjer nakon svih genijalanih primjera koje je pruzio. Kad ti neko pruzi ruku, treba da se fino rukujes s tom osobom. Nije fazon nekom prebiti prste, barem ja za taj fazon jos nisam cula. I dok mnogi pricaju kako RVP ode nekuda jer je posjetio Fabregasa, ja samo sutim. Jednom pala, jednom se ubila. Sve te transfere cu da komentarisem krajem augusta kad se sve finalizira, do tada nek pise sta ko hoce i nek pametuju oni koji su navikli.

Pisem svoje komentare svjesna da nekome nece bas najbolje sjesti, ali nisam nikad rekla da najbolje znam, uvijek je to bilo samo moje neko misljenje. Fudbal je ipak igra, a ja u igri uzivam.

P.S. Veceras Evropa Liga, ja kao u nekom transu, samo da se ne opecem. Pozdrav

Fudbal i ja Day 21

Za BiH fudbal me vezu divne uspomene. Uglavnom su sve te uspomene iz nekog dalekog perioda koji se ponekad cini tako daleko kao da se ustvari meni nikad nije ni desio, kao da je sve to samo san. Bas ovih dana sam se dotakla mojih dogodovstina iz djetinstva, kako sam kao prvacic osnovne skole jedan dan otisla na stadion da gledam Jedinstvo i zakasnila u skolu. Ma nisam ja slucajno zakasnila, ja sam htjela da odgledam utakmicu do kraja. Prica na pricu i dodjem ja i do utakmice koja je odlucivala prvaka BiH 1999/2000. Dok je Jedinstvo igralo tu utakmicu na svom stadionu, Zeljo je igrao sa Krajinom u Cazinu, pa smo mi isli poslije utakmice na bihacku autobusnu stanicu da docekamo Zeljin bus i kao da ih ismijemo, da im pjevamo, sta ja vec znam sta da radimo. Isla sam i ja, kisa je padala, a na to sve nas kisobran je bio plave boje, Zeljine boje. I dok se moje drustvo smijalo ovim mojim pricama i uletima, kroz mene je prosao neki strah, neka tuga, neki osjecaj da ono sto smo nekad imali necemo imati nikada vise ili da ne zvucim krajnje dramaticno napaticemo se dok se vratimo tamo gdje nam je mjesto. Iako trenutno sam sve samo ne navijac Jedinstva, smatram da Bihac zasluzuje premijerligasa, nekog da nam osvjetla obraz, samo sto ovo sto danas nazivamo klubom, tuzno je reci, ali nije ni K od kluba.

Mozda ja ponekad i prenaglim, volim ja to Jedinstvo cini mi se kao i prvog dana, ali u tom nasem nogometnom klubu cini mi se ima svega samo nema nogometa i nogometasa. Ali daleko najteze mi padaju price moga dede i njegovih prijatelja. To su ljudi koji ne odustaju od Jedinstva, idu na treninge i na utakmice i kada se desi incident kao ovaj protiv Bratstva, oni se nasikiraju i pitaju se sta ce sad biti?

Dok se sikiraju nase stare generacije, a odgovorni ljudi zazmire i cekaju, iskrena da budem nema nas nigdje.

Da ne budem krajnje negativna, nije samo moj gradski klub BiH fudbal, ima tu i drugih klubova, ima tu i nasih najdrazih zmajeva, ima tu divnih utakmica, predivnih golova, Zeljeznicar sa odlicnom sezonom, da da, isti onaj Zeljeznicar kojeg sam ja na kisi iscekivala na autobusnoj stanici, ja sa kisobranom PRAVE boje. :)

Citiram jednu djevojku sa twittera koja je napisala: Ljubav nije kada vrijeme mjeris prije i poslije Krista, nego prije i poslije Njega/Nje/Osobe koju volis. A sta da kazem onda ja, osoba koja vrijeme djeli na PRIJE I POSLIJE BARAZA i kojoj ta podjela donekle, ali samo donekle ima smisla. Kad zivite za nesto u zivotu onda znate koliko je to bitno, da samo na trenutak nestane sve vase ladje bi potonule. E tako ja sa fudbalom, tako ja sa Arsenalom, tako ja sa barazom i tako ja sa Pjanicem.

Cesto me ljudi pitaju kojeg fudbalera bih voljela upoznati i sta bi uradila da vidim nekog poznatog fudbalera i cini se da ih moj odgovor uopste ne razveseli. Fudbaleri i ja, to su dva strana pojma. Ja njih preferiram na terenu, a sad da bih nesto ludovala za njima, iskrena da budem nemam vremena. I moj odgovor je uvijek isti: Voljela bih upoznati Wengera, jer za njega imam dosta neodgovorenih pitanja, a svi ostali neka ih tamo gdje su. Imam ja i jedno pitanje za Pjanica, striktno vezano za fudbal (I promise) i postavicu ga pa makar sa svojih 65., jer samo tad cu moci prestati da razmisljam o nasem prvom barazu i o tom prokletom novembru 2009. godine.

Da vam pisem o svjetskom fudbalu, ne mogu jer osim izmisljenih penala, nemam nista pametno za reci. Ogromna tuga je ovaj vikend u fudbalskom svijetu, jer se oprastamo od jos jednog fudbalera i mladog covjeka Morosinija, fudbalera italijanskog Livorna. Ogromna tuga i bezbroj neodgovorenih pitanja. Morosini, riposa in pace. 

I dok gledam ovaj ManU i kao radujem se jer ne zelim City za prvaka engleske, zahvalim Bogu sto sam fan Arsenala. Forma nam je promjenjiva, mogu nas pljuvati na osnovu toga, ali klasa nam je trajna i mogu samo da uce od nas, nasih igraca, nasih navijaca i naseg Wengera!

Do nekih interesantnijih utakmica i kvalitetnijih tema, budite pozdravljeni.  

Fudbal i ja Day 20

Ja kazem da je sezona duza konkurisao bi Arsenal i za prvo mjesto, a moje prijateljice mi se samo slatko nasmiju u facu. Eh moje djevojke, kad bi vi znale da se ja ne salim, mozda bi se tek onda jos sladje nasmijale. Ja vec sest dana gledam samo fudbal, u prosjeku 3 utakmice dnevno i to mi je nekako malo. S ovim borbama za prvo mjesto, za ligu prvaka, za evropa ligu, za ocuvanje ponosa i klase utakmice ovih dana su vise nego interesantne. Samo sinoc sam toliko vristala na Liverpoolovu pobjedu, ne znam ni sama zasto. Mene su malo ponijele emocije i prezivljavanja posebno golmana Jonesa koji  je odbranio penal nakon svega 30 sekundi u igri.  Meni se pokazao kao neko olicenje snage, upornosti, emocija i u neku ruku i spretnosti. On je svoju odbranu posvetio malom Luki, njegovom sinu koji je umro od leukemije prosle godine. Koliko je samo emocija u meni izazvalo njegovo podizanje ruku prema nebu. RIP Luca !!!  Kasnije je malo prevagnula nespretnost upravo Jonesa, ali neka Carrolla i neka KONACNO pobjede. 

Uhvatim se kako navijam za Everton, pa za Liverpool, pa za ManU, pa za Chelsea. Da ima smisla nema, s obzirom da mi je Arsenal sve na svijetu, ali nekako me ponese trenutak, igrac, trener, nepravedna odluka ili zelja da u nekom velikom takmicenju upravo vidim ove timove.

Za vikend takva ludnica i toliko gresaka u sudjenju da ja ne znam sta bih rekla. Ivanovicev gol neregularan, Rooneyev da ne govorim, a Balottelijevi potezi za zatvora. I dok mi je bilo drago da Chelsea pobjedi ili da ManU osigura bodovnu razliku, Arsenalova utakmica me vratila u stvarnost i ono za sta treba i za sta se vrijedi boriti. OUR GAME IS AND SHOULD ALWAYS BE FAIR PLAY.

I dok se strucnjaci svadjaju do koje granice ide Balottelijeva ludost, ja svu krivicu prebacujem na sudjenje i u negovom slucaju na trenera. Mozes biti genijalan koliko hoces, mozes biti bahat koliko hoces, ali pravi autoritet stane i tome na kraj, ako zna kako, jer jednom sam rekla to isto za Teveza,  takvi igraci uzmu furseta i testiraju dokle mogu da idu tj. do koje tacke mogu da se budalesu, a kad vide da niko nije postavio granice onda im nema kraja.

Drugi problem koji je meni postao nepodnosljiv je sudjenje odnosno greske u sudjenju. Danas je to penal Barceloni ili umalo lomljenje noge Songu i Sagni, sutra moze biti dosudjen penal u situaciji koja je bila nedozvoljena (Rooneyev offside penal) ili Ivanovicev gol iz offsidea. Polako pocinjem da zvucim kao papiga i konstantno se ponavljam, ali smatram da su sudije previse zasticene. Treba ih kaznjavati sve redom, ne dozvoliti im da zive na staroj slavi i podici neki standard kojem ce svi teziti. Evo upravo sad dok pisem ovaj blog i gledam 4 utakmice u isto vrijeme mogu nabrojati najmanje 5 gresaka koje bi trebalo sankcionisati i to na racun sudija. Pa samo na evropskim kupovima ih ima 5 (onog 6. jadnicka ne brojim) i kad propuste nesto sto se izdesavalo ispred njihovih ociju pa sta covjek da im kazem. Ne brinite ne treba nam tehnologija, mogu i njih trojica sve da pohvataju, samo da se 90 minuta skoncentrisu na svoj posao. Greske su prihvatljive, ali uvijek da idu u korist istom klubu nije normalno. I dok danas mogu samo da drzim govor o tome, sutra se nadam da cu imati priliku svoje ideje probiti do nekog ko ce da me poslusa.

Konacno sam docekala kraj utakmica veceras. Jedino je Arsenal zahvaljujuci crvenom kartonu Wolverhamptona imao laganu utakmicu. Sa Romom, Juventusom i Interom sam muku mucila, ali se isplatilo. Nema nista ljepse nego kad utakmice odlucuju igraci kao sto su Totti i Del Piero. Bravo Cikice Moje Najdraze !!!

Nadam se da smo ovih dana svi uzivali, mozda navijaci Bayerna i nisu nesto, ali kako ja kazem za Arsenal "bice bolje od augusta", tako mislim i za sve ostale klubove koji misle da su izgubili sve ove sezone. Glavu gore, ko moze nek se bori, mi ostali cekamo iducu sezonu. A Arsenal, ma mi smo vec najbolji u engleskoj ligi, ALi REALNO !!!

Fudbal i ja Day 19

Nisam pisala vec danima. Sve krenem, pa imam osjecaj kao da nemam nista pametno za reci. Mozda prva stvar koju trebam komentarisati je Juventus. Daj Boze da se ovaj momentum zadrzi do kraja sezone jer Juventus zaslujuzuje da nakon toliko godina dodje na vrh. Iako su do sada imali sezonu bez poraza, po meni nisu bili najbolji tim u Seri A, ali nije ni Milan. Nekako kao da je svaki tim imao jedan dobar period, ukljucujuci i onaj Interov niz pobjeda sa Ranijerijem. Malo Lazio, malo Milan, Udinese sa domacim pobjedama, Napoli sa nekim svojim momentima I Juve sa nekom koliko-toliko stabilnom sezonom. Ako cemo realno pobjedili su Milan u jesenjem djelu kuci te su izvukli nerjeseno na San Siru (Muntari trenutak), kao da su mi bolji (kao da sam krajnje subjektivna).

Sto se tice Lige prvaka ja ne znam ni sta da komentarisem. Niti je moje da pljujem po Barceloni, niti je moje da kazem nesto pametno. Uvijek kazem i recicu ponovo. Messi sam moze pobjediti svaki tim, samo je sramota sto kad treba da igraju i pobjede ta Barcelona da 10% sebe, a ostalo se uzda u sudiju. Pa Sramota. Niko ne negira da su genijalni i da kad hoce mogu “rasuti” bilo koji tim, ali da su zasluzili prolaz dalje, pa REALNO nisu.

Imam prijedlog za Benfiku da igra svaku utakmicu sa 10 igraca, igraju bolje i organizovanije. Steta sto nisu prosli, ali u mojoj kuci ima jedan navijac Chelsea s kojim dijelim sobu i jos spavam kraj prozora, pa da ne bih ja frcala kroz prozor BRAVO CHELSEA.

Samo cu reci Olic je zabio dva gola. Mislim da je to dovoljan komentar na sve. I naravno Murinjo mi Benzemu ostavio na klupi, pa sam u fantasy footballu oplakala kapitena i broj bodova 0.

A moja Liga-EVROPA LIGA bas interesantna. Bez vecih iznenadjenja, sa mnogo golova i utakmicom Sporting – Metalist koju sam ispratila licno. Mislim da je Sporting imao tezeg supranika nego Bilbao. Jedno je ime kao sto je Shalke, a jedno je smaracki fudbal koji igraju ukrajinci i njima slicni. Sve mislis losi su i onda te upropaste za sva vremena. Mislim da odavno nisam vristala kao kad je Ricky dao gol ili kad je Rui odbranio penal. A kako sam samo na cudan nacin zavoljela ovaj Sporting. Ukrali mi dio srca i ne vracaju. :) :)

Kao slag na kraju radnog djela sedmice stigla Arsenalica (torta koju mi je seka narucila za sve moje uspijehe u zivotu, a o tome drugi put). Ja u Arsenalicu, ona u mene, gledali smo se 3 sata. Arsenalica je nesto naljepse sto sam u zivotu dobila, ja bi nju zagrlila i nosala sa sobom gdje god krenem, ali opet torta je pa narod ocekuje da proba. I Boga mi probali su. Ostao mi samo TOP, ali top mi jedino i treba za sutrasnju utakmicu. :)

I sad dok mi je ostalo jos 10ak minuta do Romine utakmice, moram da skratim ovo pisanje. Sunderland mi se dobro drzi, samo da mi je kakav X, pa cemo mi sutra nekako. Cuj nekako, ako nisam ja optimista, ne znam sta da ocekujem od drugih. Ajmo Arsenal, Bolji smo, Ljepsi smo !!!!

Do sutra I nekih boljih utakmica, pozdrav !!!

Fudbal i ja Day 18

I tako ja citam clanak kako engleska liga nije vise najjaca/najatraktivnija liga, tj kako to vec odavno nije jer pogledajmo ko je osvajao Ligu prvaka i Evropa ligu / Kup uefa u zadnjih 10 godina. Zadnji engleski klub koji je osvojio Europa Ligu /Kup Uefa je bio Liverpool 2001, a o Ligi prvaka znamo sve, sto kaze clanak sretni Liverpool (2005), ManU protiv Chelsea 2008 i to je ukratko to.

Cinjenica je da sam veliki fan engleske lige i ne bih se slozila sa ovim argumentima iz vise razloga. Prvo ne kazem da je engleska liga najjaca, ali cinjenica je da je u zadnjih nekoliko godina, ako ne brojimo sezonu 2011/2012 imala dosta predstavnika u najboljih 16 u Ligi Prvaka. Nakon tih ispadanja ti isti klubovi idu kuci, ne prikljucuju se daljnjem takmicenju u nizem kupu, a dala bi ruku u vatru da su bolji od onih klubova koji osvoje Evropa Ligu. Isto tako rijetko koji klub osvoji 3. mjesto u grupnoj fazi Lige prvaka i zavrsi u toj Evropa Ligi. Mozda jedna od obecavajucih godina u kojoj se to stvarno desilo je upravo ova gdje su Manchesteri odigrali vise nego lose, ali s obzirom da je ova sezona posebna nju ne uzimam u obzir (moji licni izgovori).  Jos jedna cinjenica postoji, a to je da oni klubovi koji ucestvuju u Evropa Ligi direktno iz engleske lige, bez ispadanja iz Lige prvaka nisu dorasli onim klubovima koji to rade iz drugih liga. Englezi su prosle godine imali 3 direkna plasmana u Ligu Prvaka i 4. Arsenal koji je to odradio preko Udinesea. Sad zamislite 8., 13. i 18.  ekipu iz engleske lige i Udinese npr. (ne uzimam Tottenham kao primjer, koji je zavrsio 5.) Pa realno koliko mi god uzdizali Stoke ili tako neki klub, sta mogu oni protiv Udinesea, Bilbaoa, Shalkea ili Sportinga.

Nemojte me pogresno shvatiti, promijenila sam i ja misljenje o engleskoj ligi. Sve cesce se uhvatim kako gasim neku utakmicu upravo te lige, a palim Seriu A, La Ligu ili kad me bas muka natjera Bundesligu. Puno se promijenilo u svim ovim ligama i ako neko prati fudbal treba da je svjestan da paznju zasluzuju svi i da podjela paznje nije vise 60%-10%-15%-15% nego 25%-25%-25%-25%. Naravno postoji i to da smo svi mi fanovi nekih klubova i koliko god atraktivna bila neka liga mene ne mozes uvjeriti da prestanem gledati sve utakmice Arsenala, pa cak i rezervnog tima. To je moj tim, meni najatraktivniji i ne pada mi na pamet da ga zamjenim sa nekim “atraktivnijim”, ako takav uopste postoji.  Opet cinjenica jeste da engleska liga koliko god oslabljeno djelovala u navratima je jedina liga gdje nema zimske pauze, pa tako dok drugi slave novu godine, posjecuju familije, zimuju, skijaju i sl, englezi 1. januara istrce na teren i igraju.

Ja sam svjesna da je spanska liga fenomenalna i to ne samo zbog Reala i Barcelone, vec i zbog ostalih klubova koji upravo haraju Evropa Ligom. I onaj ludi Levante, nisam odavno gledala bolji pocetak sezone nego ove 2011/2012. Kvalitetan fudbal, kvalitetni igraci, sta jos covjek da pozeli. Mozda jedino sto ja ne volim je prepucavanje Guardiole i Murinja, pa zato i ne gledam El Clasica, znajuci da propustam nesto sto ce u buducnosti biti gledano kao velika historija upravo ova dva kluba, a i fudbala opcenito.

Sad mi se u glavi nude dva pitanja.

Da li mozemo raspravljati o kvalitetu razlicitih liga? Mozemo.

Da li smo sagledali sve argumente ili smo samo vidjeli ko je osvojio Ligu prvaka i rekli nema dalje rasprave? Nismo sagledali sve argumente i olako osudjujemo.

Ja cu veceras da gledam nastavak Lige prvaka, sutra Evropa ligu, za vikend Arsenal i Romu. Smatram da su upravo ljudi kao ja oni koji najvise dobiju od fudbala, jer gledaju ono sto vole i nadju u svakoj ligi nekog interesantnog. Na kraju krajeva bolje to nego “pametovati” ko je atraktivniji.

Budite pozdravljeni !

P.S. Na vama je da gledate sta volite, da tipujete na ligu koju volite. Meni licno se svidja stil igre u engleskoj ligi, ali priznacu da 50% ako ne i vise svog vremena gledam Seriu A i njihov Tim kup. Uhvatim se da znam vise sta Bilbao radi nego Real i Barca, ali to je opet licni izbor. I ako cemo o tome sta je atraktivnije, ja kazem da ove godine Evropa Liga ubi baju u poredjenju sa Ligom Prvaka. Razmislite,  jos uvijek svako ima pravo na svoje misljenje.

Fudbal i ja Day 17

Kao sto sam obecala pisacu iskljucivo o utakmici Milan-Roma. Posto ja jedno obecam, drugo pisem prvo cu samo da bacim komentar na utakmicu Arsenal-Aston Villa . Necu puno pisati jer utakmicu nisam gledala, a inace ne volim ljude kad komentarisu utakmicu koju nisu pogledali. Samo cu da kazem da iz onog sto sam vidjela prvih 10. minuta i golove mogu reci da sam vidjela Arsenal o kakvom smo svi sanjali cijelu sezonu. Mislim da u ovom trenutku ih ne moze zaustaviti niko, jer se vode timskim duhom i vidi se da uzivaju maksimalno u svojoj igri. Genijalan gol Artete. Posebno mi je drago sto Koscielny nije igrao. Nije mi drago zbog povrede, ali sama pomisao da on igra i da dobije zuti karton u meni budi neki nemir. On meni treba protiv Citya. Arteta na stranu, kakav genijalan gol Croucha. Naravno ni tu utakmicu nisam gledala, ali mislim da Crouchov gol konkurise za najbolji gol u 2012. Bravo majstore.

Na utakmicu Milan-Roma sam isla sama. Ja vama ne mogu objasniti tu dragost sto sam isla sama. Nema komentara, nema ljudi oko mene, mogu da se fokusiram iskljucivo na igru tj. Pjanica. S obzirom da ga LE nije stavio u prvih 11 ja sam prvo poluvrijeme cak gledala ozbiljno. Cinjenica je da sam juce shvatila da sam bas pravo zensko. Kad je istrcala Roma na teren u bijelim dresovima, ja sam zaboravila zasto sam dosla. :P Fantasticni igraci, ali izgledaju za 10 svi redom. 

Iskreno nisam znala ko me vise nervira prvo poluvrijeme, Zlatan i drustvo za koje sam se u jednom trenutku pitala da li znaju primiti loptu bez da upropaste svaku mogucu priliku ili odbrana Rome za koju je pozitivan komentar kad kazes da su “suplji”. Bilo kako bilo Roma postize gol te na moje iznenadjenje niko od Milanovih navijaca oko mene  ne reaguje lose na moje odusevljenje i skakanje. Ja u svom fazonu, a narod me gleda kao da sam pala sa Marsa, ali jesam pa me ti pogledi ne brinu mnogo. U 15.minuta pauze se Mire zagrijavao 10 m od mene, a ja nisam znala da li da prije slikam ili gledam u njega kao u nekom crticu bez treptanja. Ja racunam ovako, vidjela sam ga u februaru, vidjela sam ga u martu i sad kako stvari stoje pitanje je hocu li ja njega gledati do Brazila 2014 (ne pretjerujem uopste :p).

Drugo poluvrijeme je bilo pregenijalno, ali se igra Rominih igraca opet nije isplatila onako kako treba pa odose kuci praznih ruku. Moglo se primjetiti kad su Mire i Boki usli da je igra malo zivnula i puno su obecavali. Mozda jedino sto bi ja drugacije uradila je izbacila Osvalda, ubacila Lamelu, a ostavila Gagu, ali opet u mojoj glavi to sve drugacije funkcionise. Cinjenica je da im je odbrana bila uzasna i poklonila pobjedu Milanu. Znam da je Ibrahimovic jedan i da takvih nema puno ili mozda nema uopste, ali ja krivim odbranu za ovaj poraz, a Ibri naravno kapa do poda.

Posto smo vec prekrsili pravilo o cemu se danas pise moram da kazem da me Real Madrid odusevio. Nisam ni to gledala, prvenstveno jer mi je trebalo sat vremena da se izvucem sa San Sira, naroda “kijamet”, ali mi je drago sto nakon onakve utakmice sa Villarealom i svih kazni su se vratili u pravom svjetlu, bas onako kako ih volim. (nije bas ni da ih volim, ali ne volim Barcu, pa su mi oni kao neko manje zlo :P).

Jos jedna interesantna konstatacija za koju ne znam koliko ce se bas odrzati do kraja sezone, ali cini mi se da ce Juventus biti jedina ekipa koja ce bez poraza zavrsiti sezonu, a nece osvojiti prvenstvo. Malo bolesno zvuci, ali toliko nerijesenih utakmica i sta onda za ocekivati. Veceras se nadam pobjedi, ali ja vise nisam ni sigurna sta da ocekujem od njih. Sve se nadam bice dobro.

Za danas dosta od mene, pisacu ponovo kad zavrse utakmice Lige prvaka, ako me srce ne izda.

Pozdrav!

Fudbal i ja Day 16

Tesko je nekome objasniti koliko poznajes i koliko se razumijes u fudbal i fudbalsku magiju posebno kad se nadjes u situaciji da ti zivot ovisi od toga. Iskreno, najteze je naci pocetak i kraj, reci nesto sto ima smisla, a da te neko ne pogleda sa onim pogledom “o cemu ti pricas?”

Danas se misljenje amatera ne postuje ni sekunde, kao ima nas previse i samo sta radimo “pametujemo”. Ne shvata narod da MI AMATERI nekad znamo vise nego cijela jedna sila profesionalaca. Kad bi se svaki taj profesionalac posvetio fudbalu koliko i ja prestao bi biti profesionalac i postao bi VJECAN, dok mi amateri i sa svim znanjem ovog svijeta uvijek ostajemo samo amateri. I da jos mi zene, neka nam je Bog u pomoci.

Bilo kako bilo, ja nisam zlopamtilo niti cu se ici raspravljati sa nekim ljudima koliko ustvari znam. Boze moj, naravno da nisam uvijek u pravu, pa ja sam ipak samo zaljubljeni amater. Ja ulazem trud, volju i emocije, pa samim tim smo fudbal i ja na ti, i ja nikad nisam 100% objektivna.

Nego da ja ne idem u dubiozu problema koji ce i za 10 godina biti isti, ja cu malo da analiziram odnosno komentarisem ovu sedmicu.

Pocecu naravno od Arsenala, nadam se da mi nece niko zamjeriti. :p

Bili smo dobri protiv Evertona, bas onako kako nas volim. Odbrana besprijekorna, a timski rad nevjerovatan. I dok sam ja skakala na svaki faul jer Koscielny ne smije do 8. aprila dobiti zuti karton (prijeti mu suspenzija od 2 utakmice, a meni opadanje kose i gubljenje zivaca), Vermaelen je uzeo stvari u svoje ruke tj. glavu i pokazao nam jos jednom da RVP nije Arsenal nego je samo genijalan kapiten. Nije tim jedan covjek, ko to nije shvatio, shvatice vremenom. Naravno ja sam se dotakla i cinjenice da Cahill nece nikad Artetu faulirati ili obratno jer su njih dvojica vjencani kumovi, bas nisam isla u dubiozu, bas nisam … :P

Nakon ove utakmice jedar Arsenalov blogger je napisao WENGER IN sto je mene navelo da se slatko nasmijem. Ovdje gdje ja sjedim i ono sto ja vidim WENGER WAS ALWAYS IN. Mnogi ce pricati kako je Wenger los, dotaknuce se teme kako Arsenal nije nista godinama osvojio i pametovace kao da su pokupili svu pamet ovog svijeta. Cinjenica je da mi svi znamo da nismo nista osvojili, ali i da se u Wengera “ne barce”.

Licno smatram da ne postoji trener koji je posveceniji od Wengera. Svaki trening je s njima, slavi rodjendane njihove djece, potapse ih po ledjima kad nesto ne ide od ruke, a kad pobjede doceka ih sa osmjehom onako iskreno, najiskrenije.

FORM IS TEMPORARY, CLASS IS PERMANENT je nesto cime se ja vodim kad je u pitanju Arsenal, a naravno i Wenger, jer oni su class i tu nema dalje govora.

Jedna stvar koja mene kopka vec cijelu ovu sezonu je sta cu ja bez Wengera? Znate ja sam generacija zvana Wenger tj. ja ne znam za drugog trenera, mislim znam ali ga nisam licno pratila i gledala, pa kao da i ne znam. Ne razmisljam ja da ce Wenger da ode na ljeto, daleko od toga, ali cinjenica je da je on dosta stariji od mene i da niko nije vjecan. Sad mene spopada neka muka, sad bi ja isla njega klonirati koliko sam blesava.

Nego ja se vodim onom "Wenger all the way" i bez obzira na sve kritike ja sam sigurna da cemo mi od augusta da pokazemo svima kako se neke stvari rade. Cinjenica je da ne znam od kojeg augusta, ali jedne godine hocemo sigurno, vjerujte mi. :P

S obzirom da sam se ja raspisala, pa ne znam gdje mi je granica, pokusacu ukratko da se osvrnem na ostatak ove sedmice.

Ponedjeljak: Roma-Genoa … utakmica u kojoj je Roma bez Tottija i Pjanica dosla do vrijedna 3 boda i priblizila se Ligi prvaka. Ne znam zasto, ali vjerujem da mogu da se izbore, samo da do kraja odigraju pametno i da im se vrati u bodovima sva ova predivna igra koju forsiraju vec cijelu sezonu.

Utorak: Milan-Juventus... Vucinic baby!!! Realno Mirko je bio grozan cijelu utakmicu, doslo mi da ga idem ganjati po Torinu, ali onakva golcina brise sve posebno kad ta ista golcina znaci finale kupa i bye bye Milan. Realno Milan je drugo poluvrijeme trebao da rijesi utakmicu, ali nije islo, nisu imali srece, a i vidjelo se izmjenama da Allegri kao da ne vjeruje da oni to mogu dobiti bez problema. Bilo kako bilo FORZA JUVE!

Srijeda: Kako su Veselinovic i Zukanovic ujedinili Jugoslaviju? Ma znam ja da to nije to. Proklet je balkan i nas vise ne ujedini niko, ali su me decki odusevili. Zelim im svu srecu ovog svijeta u zavrsnici pa nikad se ne zna, mozda i dodju do samog kraja. Onda ce tek da se slavi, slavicu i ja s njima.

Sutra je poseban dan. Dosao mi Mire u Milano, pa ja ode da gledam Milan-Roma. Subjektivna sam ja na tu temu, pa necu ni komentarisati. Pisacu poslije utakmice, ako uopste primjetim ikakva desavanja na terenu. 

Pozdrav. 

Fudbal i ja Day 15

Mislim da ste me ovih dana mogli moliti da vam pisem i o kvantnoj fizici, samo da se ne doticem fudbala. Iako su sto se tice mog privatnog zivota ovi dani upravo okruzeni iskljucivo fudbalom, nekako mi je bilo tesko staviti konacan komentar na prosli vikend. Kako staviti nesto konacno, kad jos uvijek ne znamo sta ce da bude sa Muambom. U subotu je svijet fudbala prosao kroz najteze trenutke kroz koje je uopste moguce proci. Ja koja sam gledala Tottenham –Bolton iskljucivo zbog malog Miyachia (igrac Arsenala na posudbi) nisam ni slutila da ce ono da se desi i to ni manje ni vise nego nasem “malcu” Muambi.  Neki mozda nisu znali, ali Muamba je cetiri godine proveo u Arsenalu prije nego je potpisao ugovor sa Birminghamom. Iskreno u onakvim trenutcima je najmanje bitno ko je igrac i iz kojeg je kluba. Kad su navijaci poceli da izgovaraju Fabrice Muamba mislim da mi je cijeli svijet stao na trenutak. Sve oci su bile uprte u doktore na terenu, ali izraz lica ostalih igraca nije bas obecavao. Ja samo znam da sam plakala 2 sata i da se u zivotu nisam toliko molila. Sjecam se ja kad je ova fudbalska zajednica izgubila i Viviena Foe-a. Takve slike ti nikad ne izadju iz glave, posebno kad utakmicu gledas u direktnom prenosu, jer ja drugacije ne bih ni otisla sama da gledam snimku. Sjecam se da je Henry postigao gol dan poslije i podigao prst u zrak i posvetio gol upravo Vivienu. Evo i sad mi suze idu, jer takvo nesto je zauvijek ostavilo traga na sve nas.

Srecom, Muambina prica ce izgleda da ima drugaciji kraj. Po najnovijim izvjestajima Muamba je proveo mirnu noc, srce mu kuca bez ikakvih pomagala, prica sa doktorom, prepoznao je porodicu i pomice rukama i nogama. Nakon subote, ovo su najljepse moguce vijesti koje sam mogla da cujem, pa sam zato i sjela da pisem ovaj svoj blog.

Ovaj vikend se fudbalski svijet ujedinio bas onako kako samo fudbalski svijet to i zna. Svi su se molili za Abidala i Muambu, pisali poruke podrske na dresovima, posvecivali golove i pobjede. Bravo fudbaleri, bravo fanovi, uz vas mi se ova igra cini magicnom.

Sto se tice ostalih vijesti nemam nista za reci. Cuj nemam nista za reci, kao da se to meni moze desiti u fudbalu. Arsenal nije igrao jer je Everton igrao FA kup, pa smo mi pauzirali vikend i iscekujemo utakmicu sutra navece. Manchester United se zasluzeno drzi na vrhu, a Torres je proradio. Ne zezam vas, stvarno je zabio gol. I to ne jedan, vec dva.  Sad mi ova Torresova prica vrati osmjeh na lice, jer kako su njega jadnika prozivali, nisu nikoga. Welcome back El Nino!

Kod Talijana sve po starom, samo sto je Stara Dama ozivjela i te kako ozivjela. 5:0 u gostima protiv Fiorentine i ujedno prva takva pobjeda nakon toliko godina. Kazu da su 5:0 u gostima dobili zadnji put 1997. Bravo Juve, ponosna sam, samo da me i veceras odusevite, mozete vi to.  Inter i dalje nema srece, a nisu losi, nisu uopste lose. Cinjenica je da jedino Zanetti ostavlja i srce i dusu na terenu, ne odustaje, ali ne moze sam. I onda da je malo srece gdje bi im bio kraj. Milan po svom, ali me se oni uopste ne ticu. Ove sedmice sam protiv Milana s obzirom da veceras igraju sa Juventusom, a u subotu protiv "moje Rome" (mog Pjanica). Do iduce sedmice necu da cujem za Milan. Cavani je spasio Napoli u gostima kod Udinesea, a ja kazem gdje si ti Cavani bio u Londonu. Ne znam zasto, ali upravo sam od njega najvise ocekivala protiv Chelsea, a kao da nisam dobila ni 50%.

U Spaniji Real ispustio 2 boda, cak dva boda. Mislim se  “halo fanovi Barcelone, sjedi dole, smarate mnogo. Nema sanse da Real ispusti prvenstvo, ali nema teoretske sanse.” Sad ja govorim u sebi samo da mi se ove moje izjave ne obiju o glavu. :P

Kod nas je Zeljo ocitao bukvicu i kako kaze jedan decko kod mene na twitteru, kad neko kaze Zeljo, ja vidim sve duplo… dupla kruna…  Ja se iskreno nadam da ce biti tako, jer mi je Zeljo uvijek bio drag.

Sutra nastupaju ovi moji. Kad oni istrce na teren, a meni srce zatitra. Nadam se iskreno da ce Arteta da se fino provede. Njemu ce sutra biti i najteze i naljepse jer je to njegov klub i njegovi navijaci. Everton i volim i postujem, ali s obzirom da mi trebaju sva tri boda, sutra cu malo da ih mrko gledam.

Sretno Arsenalu, a najvise srece zelim Abidalu i Muambi i naravno svim bolesnim ljudima, jer nakon svega ipak smo svi ljudi, a fudbal postane nebitan kad je zivot u pitanju.

Hvala!

Fudbal i ja Day 14

Zivot definitivno cine male stvari i ko se usudi reci da male stvari nisu ustvari sve na svijetu mnogo grijesi. Ja se u fudbalu lako uzivim u bilo koju ekipu, jos lakse pocnem navijati za istu ako su joj igraci talentovani i zasluzuju moju pozornost. Kako sam pocela navijati za Sporting necu vam otkrivati jer nema smisla i nije bas za ovaj blog. Bitno je da jesam i da sam u njima pronasla nesto. Sad ce moja najbolja prijateljica reci “they suck”,  “Ricky ce u Liverpool”, ali neka, to mene samo nasmije… lol …

Sjecate se kako sam vam pisala o Ricky-u. Ko bi rekao da ce taj “malac” da izbaci City. Realno nije bio najbolji na terenu za Sporting, Fernandez je ubio baju sto bi mi rekli, ali Rikica je Rikica, barem u mom tefteru.

Sad prije nego se bacim na analiziranje ove sedmice tj. nebulozno komentarisanje samo da kazem kako mi je jako tesko palo kad sam cula da Abidal treba ponovo na operaciju. U tom trenutku nisam mogla doci do zraka, nekako mi sve postalo maglovito. Postoje ljudi, i ja sam jedna od takvih u neku ruku, koji ce reci sta je djece bolesne na svijetu pa im niko ne pomaze, ovaj barem ima svu pomoc, doktore i potreban novac, ali je “ovaj” takva velicina i takva hrabrost da covjek ne treba ni da pomisli na najgore. Iskreno se nadam da je ovo samo jos jedna prepreka u njegovom zivotu koju ce da hrabro prebrodi. Sto se mene tice moze i kopacke o klin da objesi, ipak je zdravlje najpreca stvar na svijetu. Njemu hvala, sto je finale lige prvaka podizanjem onog pehara meni licno pokazao da je u sportu sve moguce i da samo hrabri opstaju. Hvala Abidal i sretno!!!

Ja sam tako razocarana Ligom prvaka, a tako odusevljena Europa ligom da ne znam sta mi se desava. Ovih 7:1, 7:0 rezultati su mi fuj, ja sam uvijek bila protiv ponizavanja. Znam da se niko nece samnom sloziti, ali nekad si i bolji tim i bolji covjek kad “ohanes”.  S druge strane Europa liga je pregenijalna, kako su mi interesantne utakmice i pregenijalan fudbal ne mogu objasniti rijecima. Sinoc sam skakala po stanu kao da sam dobila na lutriji, a ustvari mi je bilo drago da je Sporting prosao dalje. Nisam hater oba Manchestera, ali Bilbao mi je pregenijaln klub, uvijek sam prema njima gajila odredjene simpatije i ne samo zbog simpaticnog Llorentea, vjerujte mi na rijec.  Spanci kolo vode i vode ga fantasticno. Dodje mi da i ja uzmem “maramce” pa uskocim u to njihovo kolo. Kapa dole, do poda, do poda.  

Evo upravo izvuceni parovi Lige prvaka i svi vec uveliko pricaju o finalu el clasico. Ja se nadam da Milan tu moze nesto da napravi, samo da ne budu grdne rane kao na Emiratesu jer ako nekom ne zelim prolaz, to je onda Barcelona. Izbacili su nas prosle godine tako bijedno da im se ono ne moze oprostiti. Sa Milanom bar nemam nerijesenih racuna, realno mi smo ovdje odigrali jednu katastrofalnu utakmicu i izgubili 4:0, nije nam niko kriv, osim mozda teren :P (Kad kazem Mi mislim na Arsenal). Real vidim kako prolazi i mase nam sa Kipra, a veliko bi iznenadjenje bilo da ne prodju i Chelsea i Bayern.  Ustvari polufinale sa ekipama kao sto su Milan, Real, Chelsea i Bayern ne bi bilo lose. Taman prestavnici 4 najjace lige. Nisu najbolji predstavnici, ali takvi su kakvi su, necemo im sad traziti dlaku u jajetu. Forza Milan !!!

Za Europa Ligu imamo jednu pregenijalnu utakmicu, za mene mozda i jedna od onih utakmica za koje kazemo finale prije finala, a to je Schalke i Bilbao. May the better team win ! Sporting je izvukao Metalist, za pocetak odlicno. Kasnije im dolazi pobjednik upravo ove “finale prije finala”, ali moze to Sporting !!!

Od mene za danas dosta. Treba se baciti na posao i pozavrsavati sve prije vikenda pa da za vikend odmaram (tacnije proucavam strukturu Fife, saveza i sl.- o tome drugi put).

Pozdrav mala raja !

Fudbal i ja Day 13

Nema nista ljepse nego postici pogodak u zadnjoj minuti.  Cak sto vise, nema nista ljepse nego biti navijac koji je 100% uvjeren da ce njegov tim da pobjedi cak i kad je isteklo 90 minuta, a na semaforu stoji 1:1. To sam ja by the way.

Utakmica je bila savrsena. Nemam nijednu primjedbu osim sto se moze reci da sreca nije bila na nasoj strani. Koliko samo propustenih prilika, ali definitivo prva utakmica na kojoj sam znala da cemo da pobjedimo bez ikakve sumnje. S Arsenalom mi nije bilo odavno tako. Moram priznati da bez obzira sto sam bezuslovni navijac  vec  13 godina, ova sezona mi je bila toliko klimava da mi je glavni cilj tokom svake utakmice bio “samo da ne dozivim srcani udar”.

Dok smo gledale Arsenal-Milan  prijateljica i ja smo u pubu upoznale jos jednu zaljubljenicu u Arsenal pa je dogovor pao da se sljedeca utakmica gleda zajedno. Na kraju za nasim stolom je bilo ljudi koje u zivotu nisam vidjela, ali da smo bili internacionalni, bili smo (Indijka, Kolumbijka, Englez, Francuz, Bosanka 2x, Srbin, Italijanka i Portugalac). Za ovog zadnjeg kad sam saznala da je Portugalac sam se iz potesta digla od stola, ja da sjedim sa njim za istim stolom, pa nema sanse. (ovo iz mene jos uvijek govori bol prvog baraza, drugi ni ne spominjem).

Utakmica je fino pocela, onako “laganini” bez previse nerviranja. Nije nesto pretjerano ni obecavala, ali kao da sam znala da ce da bude "svasta". Naravno, podrazumjeva se da zadnje sto mi je trebalo je da Newcastle povede, ali drustvo mi je svjedok, ja se pomjerila nisam. Iako inace  vristim na odbranu, na trenera, na sudiju, ovaj put nisam glas pustila. Navika je to moj brate. Mi ga prvo primimo, pa onda krenemo igrati. Realnost. Nisu se nesto pretjerano dugo radovali navijaci Newcastla. Odlicni Teo i jos bolji RVP i sah mat. Bye Bye Krul. Njegovo bye bye, a moje ustajanje u pubu, okretanje prema navijacu Newcastla i recenica: Into your face, penguin. (King Julian-Madagascar influence). Tad su se svi slatko nasmijali, cak i navijaci Chelsea koji su sjedili iza nas.

Drugo poluvrijeme mi je bilo san snova. Toliko smo mocni bili da sam ostala malo na puf, ali samo malo. Bili smo mi pregenijalni i protiv Milana, ali ovakvu snagu, volju, odlucnost, ovo je bilo milina za gledati. Da smo se ispromasivali, jesmo, u jednom trenutku mi je doslo da lupam glavom od sto, ma da nisam, bojala sam se reakcije ljudi. :p Sreca je sto Newcastle nije pronalazio nikakav nacin da nam pridje pa je bilo na nama da postignemo gol i uzmemo ta tri boda i naravno po ko zna koji put obojimo sjeverni dio Londona u crveno.

Vermaelen? Pita jedan decko sta radi Vermaelen zadnjih 30 sekundi u kaznenom prostoru protivnika? Ja kazem: Ne odustaje.

Velicanstven je bio. Iako je upravo njegova greska kostala nas tog nesretnog gola, Vermaelen je bio onaj igrac sto nikada nece odustati, cak ni kad mu Krul odbrani nemoguce, jer ne moze svaki put odbraniti. Belgija treba da te slavi, jer mi u Arsenalu to radimo svaki dan. Kapa dole.

Bilo je fino vidjeti i Artetu i Ramseya i O-C-a. Nema nista ljepse nego imati sve igrace na okupu i sve igrace zdrave. Gervinho je odlicno odigrao,  jedan njegov dribling je jedan problem vise za Newcastle. Sagna manijak je genijalno odradio svoj dio sa Teo, samo je trebalo jos vise prilika da stvore, ali bitno je da su oba gola upravo dosla sa “te njhove strane” i da su oni odradili fantastican posao. 

Mi smo sada dio nekih vecih planova. Mi smo sada postali nocna mora Tottenhama. Boj se, boj se sto bi rekao moj mali brat od tetke.

Prije nego predjem na zadnji dio upisa zelim samo da kazem da kad se hoce, MOZE se. Howard Webb odlican. Greske nisam primjetila, svaki faul je ustvari bio faul. Jedan offisde mi je bio sumnjiv, a reziser mi nije prikazao, ali to je opet linijski sudija i to je jedna moja licna sumnja. Autoritet na nivou, posebno na samom kraju kad su se strasti dodatno uzburkale.  Kartoni su isli kad su bili potrebni, nije ih bilo ni malo ni previse. Odlican Howard, nemam rijeci. I njemu kapa dole.

Sad za kraj znam da sam obecala da danas pisem iskljucivo o Arsenalu malo samo da prokomentarisem svoj “novi” klub Sporting. Sta uradise u nedjelju, ono je bila milina za gledati. 5:0 njima, a meni jedna dodatna nada da City-u uopste nece biti lako. Bravo Sporting.

P.S. Za kraj jedna slika RVP u cudnom izdanju jer on inace nije takav tip igraca. Mora da ga je Krul bas iznervirao.

Fudbal i ja Day 12

Nema nista ljepse nego kad ti vikend pocne ranije i jos pocne na najljepsi mogu nacin. Iskreno nikad u zivotu nisam bila fan Intera, cesto odem na njihovu utakmicu i posebno gotivim Sneijdera, ali nikad nisam rezala vene za njima. Bilo kako bilo, svaki put kad Inter izgubi ja osjetim neku glupu prazninu. Pa ako moze da dobije utakmicu Milan, ako mogu Udine, e ima da moze i Inter. Nema niko sretniji od mene kad Milito zabije gol, a navijaci polude kao da je to najljepse sto su u zivotu vidjeli. Tako je bilo i u petak. Mislim da se Samuelov gol slavio kad nikad do sad, a onda Militova potvrda pobjede tek. Ja sam se samo smjeskala, kao da sam znala da je ova utakmica samo uvertira svega sto ce tek da se desi ovaj vikend.

Iskrena da budem pisem danas da u utorak mogu da posvetim cijeli blog Arsenalu. Kako ce igrati sa Newcastlom Bog dragi zna, ali cu da ih izanaliziram detaljno jer to nisam bas odavno radila, vise iz straha nego iz nedostatka misljenja.

Moram samo reci vikend bez Arsenala je tako bolan i dosadan, ali taman sam posvetila paznju svim protivnicima i dragim klubovima.

Asmir Begovic, kakav KRALJ. Iako je na kraju utakmica zavrsila 1:0 za Chelsea, Asmir je branio fantasticno. Ja da imam para na bacanje i da gradim svoju ekipu snova na golu bi mi se smjenjivali on i Szczesny i znam da se ne bih pokajala. Liverpool naravno izgubio bodove po ko zna koji put, a magicni Everton sa svojim magicnim “we play for Arsenal” je dobio Tottenham. Mozda je neko primjetio da sam vec prije spominjala kako Everton uvijek pobjedi utakmice koje su bitne za Arsenal. Uvijek uzme bodove klubovima koji su u tom trenutku najveci Arsenalovi protivnici. Zato ja i volim Everton, a Nikicu Jelavica jos vise. A onda nema nista draze nego oni natpisi Sjeverni London je jos uvijek crven, kao da ja zivim u tom sjevernom djelu . :)

Docekala sam ja i Romu. Malo je cudno gledati Romu bez Pjanica, kao da mi fali pola ekipe, kao da u sredini ima ogromna rupa, ali gledam ih uvijek, igraju magicno. Oni su meni nada talijanskog fudbala, zbog njih cu jednog dana reci pogledaj tu talijansku ligu, kako divan fudbal igraju. Nisam gledala cijelu utakmicu ili sto bi se reklo radila sam nesto pored, tacnije zavrsavala svoj e-learning za evropsko u Poljskoj. Sta ja sve imam da naucim i predjem prije nego oni mene puste da radim, ali isplati se.  Bilo kako bilo ja sam taj dio uspjesno zavrsila, a Borini je Romu uspjesno doveo blize nekim boljim pozicijama u ligi i blize nekim evropskim snovima. Grande Borini !!!

Danas, dan kao i svaki drugi. Igraju Manchesteri, a ja se uputila u grad s namjerom da se vratim prije nego pocnu. Talijanska liga me ne interesuje, posebno Juventus ciji sam veliki fan koji ove sezone nije izgubio nijednu utakmicu, a igra toliko bijedno da bih ja da sam na njihovom mjestu dobrovoljno odustala od takmicenja u ligi. Cinjenica je da su sudci ponekad protiv nas, ali i kad su protiv tebe ako si bolja ekipa ima da zabijes, a ne da se vadis na jedan offisde koji je sudjen, a nije bio. Svi znamo da su suci takvi kakvi su, na vama je da igrate 200% i da pobjedite. Ovo sve bijes govori iz mene, slobodno me ignorisite. JUVE, storia di un grande amore. 

U Milanu nista novo, naroda kao u prici sto po restoranima, sto po prodavnicama, sto po ulici. Trebaju vam konjski zivci da vas niko ne izbaci iz takta vikendom. Ja sam se brze bolje vratila u stan. Bolje da me City izbaci iz takta nego neko ko uopste nije vrijedan moje paznje. I rece ja vama da je ovo divan vikend. Swansea je ove sezone odlicna ekipa, a tome posebno pridajes paznju kad pobjedi nekog kao sto je City. Jos da im Sporting presudi do kraja pa da mogu da likujem. Inace nisam takva, ali ne volim ekipe kao sto je City, bez imalo tradicije, sa brdom para i brdom igraca koji sami ne znaju sta bi od sebe.

Malo cu da se osvrnem na situaciju naseg Dzeke, da me svi Bosanci ne osudjuju kad primjete nedostak moje podrske upravo ovom timu. Kad je Dzeko bio u Wolfsburgu svi su jedva cekali da on promjeni klub, da ode u neki bolji klub, da ga gledamo u Ligi Prvaka i u nekim utakmicama koje plijene paznju svijeta, a ne samo jedne drzave. Ja bih licno da primjetim da je City bio najgora moguca opcija, ali ujedno i jedini klub kojem ocigledno nije bio problem iskesirati bilo koju svotu. Jedino pitanje koje meni odzvanja u glavi je da li bi neki drugi tim iskesirao iste te pare 6 mjeseci poslije ili bi Wolfsburg izkoristio svoju poziciju i pridrzavao se onog “izmuzimo mi ovu kravu dok imamo koristi od nje”. Dzeko je veliki igrac, kazu ljudi “vidite ga, prestigao je i Ronalda i trenutno je 5. najkorisniji igrac u Evropi”, ali jel to ono sto mi hocemo od Dzeke? … Ja licno u tom City-u ne vidim nista dobro. Tu nema postovanja izmedju igraca i trenera i tu se ne zna ko kolo vodi. Posebno me nervira cinjenica da Mancini sam ne zna sta hoce od kojeg igraca. On ima viska igraca i toga smo svi svjesni, ali on tim igracima ne dozvoljava da se priviknu na igru. Prvo igra Dzeko u prvih 11 i ako ne zabije odmah u toj utakmici moze da kaze pa- pa prvoj postavi, a izborice je samo ako u onih 10 minuta koje ce dobiti sljedeci put zabije gol. I tako on njih muci da oni vise ne znaju ni koji od njih igra, ni koji treba da zabije gol. Nisam ja za to da Dzeko sjedi na klupi, niti sam za to da Mario sjedi na klupi, ali covjek mora imati prvu postavu malo uvjezbaniju, a ne igrati rulet s njima i sa nasim zivcima. Ostatak ekipe mu nije uopste lose, mozda je pun individualaca, ali tim momcima se ne moze pero odbiti. Koliko god ja nekog ne gotivim ne mogu bas da pljujem po njima, posebno ako su odlicni igraci. Ja se nadam da ce nas Dzeko da se uskoro preseli u neki novi grad i u neki klub gdje ce on moci da pokaze sve ono sto mi znamo da on moze, a sto ne moze da pokaze Manciniju. Nadam se da ce tada da bude i medju tri najkorisnija igraca Evrope, jer on zasluzuje to i jos vise. Vidite da ja nisam hater, samo ne volim City.

Sad stisnimo palceve i pozelimo srecu Arsenalu. Mi to mozemo i mi to moramo pobjediti.

Do utorka i do nekih konstruktivnijih komentara.