mercoledì 5 settembre 2012

Fudbal i ja - Od Spanije do baraza … od Lihtenstajna do Brazila …


Davne 2008. 6. septembra, nasi Zmajevi su poceli kvalifikacije za svjetsko prvenstvo u Juznoj Africi 2010. Prvim porazom se nismo predali, ali smo objektivno svi znali da ce Spanci da budu prvaci te nase grupe. Sve do 2009. godine mogli smo samo da sanjamo o takmicenjima kao sto je svjetsko prvenstvo. Onda 2009. stvari su se poceli odvijati nekim magicnim tokom, a u novembru iste godine drzali smo svjetsko prvenstvo na dlanu, te ga u zadnjim momentima ispustili. Iskliznulo nam iz ruke.

Kazu za nas Bosance da ne volimo rijeci kao sto su krediti, ziranti, nezaposlenost, biro, neimastina i tuga. Da stvar bude gora usudim se reci da nam mnogima najvecu gorcinu izvlaci upravo neka druga rijec, rijec BARAZ.

Nekima se od same pomisli na baraz i zamanta, a izgovoriti je naglas hrabro i bez puno razmisljanja izaziva neke cudne emocije, osjecaj gubitka i boli. Vjerovatno je bas zbog baraza vecina Bosanca otkazala sve potencijalne planove i odlaske u Portugal. Tamo ne idemo na praznike, tamo nas historija ne interesuje, u Porugalu smo izgubili nasu magiju, a nismo je pronasli ni na uzvratu u Zenici..

Nekima davna 2009. je jos uvijek jako bliska i prisutna, a nadu da cemo je prezaliti ulijeva nam novi krug kvalifikacija i novo svjetsko prvenstvo.

7. septembar 2012. bice upamcen kao dan kada je BiH krenula u novi pohod, ovaj put nadam se sa uvjerljivom pobjedom, pa da kasnije mozemo reci od Spanije do baraza, a od Lihtenstajna do Brazila.

Od ovih momaka se ocekuje da pisu historiju, na svoj nacin i da svaki uspijeh nosi njihov potpis. Asmir Begović, Ibrahim Šehić, Asmir Avdukić, Mensur Mujdža, Boris Pandža, Emir Spahić, Toni Šunjić, Ognjen Vranješ, Avdija Vršajević, Ivan Sesar, Senad Lulić, Miralem Pjanić, Zvjezdan Misimović, Sejad Salihović, Haris Medunjanin, Damir Vrančić, Muamer Svraka, Senijad Ibričić, Edin Džeko, Vedad Ibišević. Ovo su imena junaka. Ovo su imena pobjednika. Ova imena i sva ona imena igraca koji se nisu nasli na ovom spisku, a nacice se na buducim spiskovima. Momci, osvjetlajte nam obraz, jer ponekad jedino sto nam ostaje je taj bosanski obraz.

Pred nama su bitke zvane Lihtenstajn,Latvija, Grcka, Litvanija i Slovacka. Pred nama je borba. Pred nama je dokazivanje.

    • 7.9. 2012. Lihtenstajn - BIH
    • 11.9. 2012. BIH - Latvija
    • 12.10. 2012. Grcka - BIH
    • 16.10. 2012. BIH - Litvanija
    • 22.03. 2013. BIH - Grcka
    • 7.6. 2013. Latvija - BIH
    • 6.9. 2013. BIH - Slovacka
    • 10.9. 2013. Slovacka - BIH
    • 11.10.2013 BIH - Lihtenstajn
    • 15.10 2013. Litvanija - BIH


Zmajevi, sretno !!!

lunedì 27 agosto 2012

Fudbal i ja - Jos jedan vikend u augustu ili ...


Ima nas koji smo krajem augusta u mislima negdje u skoli, na fakultetu ili ako smo sretnici negdje na moru. Kod mene je august nova godina, a vikend kad zvanicno igraju sve meni bitne lige je najbolji vikend na svijetu. Imam ja svojih rituala, ali najljepsi mi je ovaj vikendom. Moj laptop, tv, dres i ja. Tako je bilo i ovog vikenda, 48 sati uzivancije. Nije meni toliko do rezultata koliko se ja radujem sto 90 minuta mogu da ispratim nekog meni bitnog - klub, igraca, omiljenog reprezentativca ili najljuceg rivala. Uvijek sam govorila da ne mogu komentarisati utakmicu koju nisam gledala. Mogu vidjeti golove i prokomentarisati, ali ko sam ja da za utakmicu koja je zavrsi 0:0 kazem da je bila dosadna na osnovu rezultata. Pa morala bih biti bas drska.

Subota je krenula veselo. Prva na tapeti utakmica Manchester Uniteda i Fulhama. Koliko sam slavila Manchesterov poraz od Evertona, toliko sam se radovala golu RVP-a protiv Fulhama. Ne mogu ja nekog koga sam voljela do juce staviti na krst. Pa ko sam ja i odkud mi to pravo. Cinjenica je da mu crveni stoljnjak ne stoji kako bi mu stajao ovaj nas ljubicasti, ali cak i kad u ljutnji nesto lose kazem, ustvari mu zelim da bude dobar, jer ipak smo ga mi odgajali, treba nas obraz da osvjetla. Pobjeda od 3:2 i sedam dana mira. Ako nista zacepili su usta kriticarima makar na par dana. Tuzno je samo kako je RVP prihvatio navijace Uniteda kao njegove rodjene, a do juce su ga nazivali silovateljem. Tuzno, ali ocigledno krajnje potrebno da bi se on bolje osjecao. Steta. 

Sljedeca na tapeti Chelsea-Newcastle. Kad nesto hoce, kod mene su ocekivanja za ovu utakmicu bila ogromna. Da li je to zbog Newcastla od prosle sezone ili zbog pojedinaca koji me odusevljavaju iz utakmice u utakmicu ne znam. Cinjenica je da sam se fino odmorila bez puno nerviranja i bez dodatnih bodova za moj fantasy team koji je pun Newcastleovih igraca. Jedna prosjecna i poprilicno mirna utakmica ili sam ja pola prespavala. Iskreno se nadam da nisam. 

Vecernji izazak sam otkazala zbog Juventusa i Stuttgarta. Dok sam sa jedne strane zeljela ispratiti pocetak Juventusove sezone kako dolikuje, sa druge strane sam zeljela vidjeti Ibisevica. Blize se kvalifikacije za svjetsko prvenstvo i samim tim meni je potrebna svaka informacija koju mogu sama prikupiti da bih mogla sto objektivnije ispratiti prve utakmice. I dok mi je ova Juventusova utakmica bila interesatna, dozvolila mi da se nagledam Vucinica, ova Stuttgart-Wolfsburg mi je bila pomalo dosadna, iako je savrsen primjer kako u fudbalu kad ne iskoristis svoje sanse budes kaznjen. Ko je gledao, vjerovatno i zna o cemu pricam. Ko nije dovoljno je da zna da je Stuttgart nakon promasenog penala primio gol i to kad nesto hoce na samom kraju utakmice i ujedno 2 minute nakon promasenog penala. A Ibisevic, nece ga pa nece, ali ja vjerujem u njega. Bice on na nivou u septembru, kao sto je uvijek. Nadam se. 

Nedjelja je pocela kao i svaki drugi dan kad igra Arsenal – nervozno. Ja ne jedem, ne spavam i grozna sam prema svima oko sebe. Sta cu, takva sam se rodila. Na vijest da Szczesny nije ni u sirem izboru postajem jos nervoznija. Ja bih tom golmanu i zivot povjerila kad bi do toga doslo. A nisam ja ni neki totalni pesimista. Znam ja koliko Mannone zna i moze i koliko su ostali spremni. Stoke je tezak protivnik i cilj mi je da se da sve od sebe. Gola nismo postigli, ali nismo ga ni primili. Ako je porediti sa predhodnom sezonom dosta smo stabilniji, sigurniji, a golovi ce doci, nadam se. Ako je nije uspio slobodni udarac Artete i kombinacija sa Cazorlom ili lob Girouda, ne znaci da nece sljedeci put ili mozda za 10ak dana. Jedno je sigurno, a to je da kad ovi igraci prorade, tesko da ce se naci neko ko ce ih bez dosta truda moci zaustaviti. Odbrana besprijekorna. Malo Jenkinson steka, ali kako fale neki igraci, nije ni on sasvim los. Gervinho i dalje nastavlja sa svojom sebicnoscu, ali ni Walcott mi nista bolje ne odracuje situacije u kojima je nekad znao sam izaci na kraj i jos postici fantastican pogodak. Da li je zbog jos uvijek nepotpisanog ugovora ili ce nam i ovu sezonu igrati samo kad ima volje vidjecemo. Pred nama je duga i naporna sezona. Momci, bravo i za 0:0. Znam ja koliko prazna mreza znaci.

Jedina kritika ide naravno na racun navijaca Stoka. Onako docekati Ramseya je stvarno grozno. Ako nista zasluzuje aplauz kad istrci na teren nakon onakve potvrde, a da ne upirem prstom i govorim ko je odgovoran za takvu povredu. Godine su prosle, ali divljastvo je isto, ako ne i gore. Svi koji volimo fudbal se drzimo fair playa, jer ako je neko bolji ne zasluzuje da mu se polome noge, a kad se to nenamjerno i desi, onda takav igrac nakon sto se oporavi ne zasluzuje da bude izvikan kad udje na teren. Sramota.

A onda iznenadjenje zvano Liverpool, ili mozda nije iznenadjenje. Zavisi kako se gleda. Liverpool je uvijek imao sve, samo sto im je uvijek manjkalo ono nesto sto tim cini uspjesnim. Zahvaljujuci prosjecnoscu Harta Liverpool uspijeva dva puta povesti, pa cak ni zamjene ni silna razigravanja ne mogu City-u donijeti pobjedu. Fantastican Yaya I Tevez, ali je nedostajalo cvrstine koja je mogla donijeti sasvim razlicit rezultat. Vise srece drugi put posebno Dzeki, jer opet cu ja po istom – kvalifikacije su iza ugla!!!

Nedjelja navece kao stvorena za fudbala, a za nas izmorene dodje kao terapija ili  u ovom slucaju kao dodatno nerviranje. Uvijek sam razmisljala da treba napraviti kategoriju za kladjenje koliko je minuta potrebno da prodje da sudija zezne utakmicu. I kad nesto hoce to se cesto desava u italijanskoj ligi, pa ja koja je pratim neizostavno poludim i na sudije i na ekipu i onda i sebe krivim sto to uopste gledam. Tako je bilo i sinoc sa Romom. Pa ne mogu oni postici pogodaka koliko sudija moze zanemariti offsidea. I to ne jedan sudija vec oba pomocnika. Sramota. Medjutim kako znamo da ce isto sudjenje biti jednako rasporedjeno svim klubovima, na nama je da cekamo da se to desi nekom drugom i dovede Romu do zasluzenog balansa. Odlican pogodak Osvalda, ne toliko briljantan pocetak Bradleya, ali sve u svemu fina partija Rominih igraca, posebno u drugom poluvremenu.

Reala I PSG-a se ne doticem, nisam gledala svih 90 minuta pa nemam pravo glasa. Ali nekad razmisljam da je te silne milione bolje usmjeriti u neke dobrotvorne svrhe. Nije ni vrijednost nekog igraca sto je nekad bila. Sad su to nebulozne cifre koje nemaju nekog povrata na terenu ili imaju ponekad, ili u odredjenom godisnjem dobu. Razbudite se igraci, stize nam i Liga prvaka, a vas ni na tapeti.


I svanuo ponedjeljak, povratak u stvarnost. Neko bi rekao odmaramo do vikenda, ali za mene odmora nema. Veceras Sporting ide u nove pobjede ili ako je suditi po prvom kolu u novu nerjesenu utakmicu. Bilo kako bilo, vrijedi pogledati i ispratiti i ovih 90 minuta. Mozak odmoriti, malo se iznervirat, malo nasmijati. Ako nista drugo, svima nam je potrebno da se malo nasmijemo.  

martedì 22 maggio 2012

Fudbal i ja Day 26


Nekad mi se pise o fudbalu, a nekad bih samo gledala fudbal satima. Zadnjih par dana je vise radila ova druga varijanta. Samo sta radim dogovaram gdje se gleda koja utakmica, ko igra protiv koga, za koga se navija i sl. Mozda se upravo tako ponasam zato sto se svelo na svega jos par utakmica prije Eura, a mozda jer ne mogu zamisliti svoj zivot bez fudbala. Opet mislim da je ovo drugo. :D


Subota, 19. maj 2012.

Savrsen dan. Setnja, posjeda kraljevskom dvorcu u Varsavi, sve naravno u znaku Lige Prvaka jer smo drugarica i ja skontale da jedna ima crvene, a druga plave hlace, pa je svaka druga recenica bila “a za koga navijamo veceras”? S obzirom da smo obe navijacice Arsenala, nekako logican odgovor se cinio Bayern. Chelsea sam podrzavala protiv Barcelone, ono pravilo, izaberi manje zlo, ali mi se nije svidjala ideja da upravo Chelsea bude prvi londonski klub koji je osvojio Ligu Prvaka. Ali da budem iskrena, nije mi nesto pretjerano ni smetalo, ma da je dogovor bio navijamo za Bayern tako da smo finale Lige prvaka i docekali u tom svjetlu. Dobile smo poziv da utakmicu gledamo sa novinarima i broadcasterima s kojima radimo na Euru od kojih je vecina bila fanova Bayerna pa se izgleda sve nekako poklopilo. Kad se odlucis druziti sa ljudima iz medija shvatis kakve privilegije sve imaju kao npr. ogroman ekran koji se na trenutke cinio prevelik za moje oci.

Sve emocije smo ulozile upravo u ovu utakmicu te nakon silnog nerviranja jer smo strastveno navijale za Bayern nekako smo se mirno pokupile i otisle kuci. Sva ta nervoza je nestala cim smo napustile salu sa OGROMNIM ekranom. Valjda nismo bile dovoljno emotivne ili smo jednostavno bili previse istroseni od silnih emotivnih trenutaka sa Arsenalom ove sezone. Iako se igralo finale Lige prvaka i ja treba da o tome pricam 10 dana, ja sam nekako najvise odusevljena upravo salama na Terry-ev racun i njegovo silno presvlacenje za vrijeme finala.





Nedjelja 20. maj 2012.

Finale italijanskog kupa. Povijesna utakmica za Napoli ili jos jedna pobjeda Juventusa? Ja se iskreno nisam nadala pobjedi Napolija. Potajno sam se nadala da mogu da osvoje kup, ali sam nekako bila dosta realna i mislila sam da nemaju neke ogromne sanse da to postignu. Utakmicu sam gledala sa dva Italijana, jednim Rumunom i jednom Poljakinjom. Nema nista bolje nego drustvo buducih doktora s obzirom da su decki 6. godina medicine. Ja mislim da se na njima tacno osjeti tih 6 godina jer se ja u zivotu nisam toliko smijala. Na sve to natjerali me da navijam za Napoli, pa je bilo selo veselo. Ne znam jesam vise skakala kad je sudija pokazao na bijelu tacku ili kad je Hamsik zabio drugi gol, a u sebi pjevam Juve, storia di un grande amore. Da mi je bilo lako, nije, ali Napoliju je otisla zasluzena titula, a ja sam se bas super zabavila. 





Utorak 22. maj 2012.

Ono kad Nizozemci zeznu stvar pa moraju igrati nebulozne prijateljske utakmice. Ako sam nesto cula danas trista puta to je onda definitivno to da je trener njemacke reprezentacije bijesan jer Bayernovi igraci igraju nebuloznu utakmicu jer su ih Nizozemci zeznuli sa Robbenom, nisu ga dovoljno dobro lijecili pa se nakon nacionalnih obaveza vratio sa povredom. Da mi je samo znati sta su dobili sa vecerasnjom utakmicom osim sto su se Nizozemci super spremali, a oni zeznuli silne reprezentacije i njihove planove.  Iskreno ja neki veci smisao u svemu tome nisam vidjela. A kako i da vidim kad sam gledala i utakmicu Poljska-Latvija i bacala pogled prema klupi da slucajno ne propustim Szczesnya u nekom cosku. Simpaticna utakmica (inace kod mene rijec simpaticna ima vise znacenja, u ovoj situaciju cu vas pustiti da sami protumacite kako vam odgovara). Fina pobjeda i mozda divna uvertira u neki pristojan nastup na Euru. Imaju jos utakmicu sa Slovackom i Andorom, pa vidjecemo kako ce to sve da se zavrsi. 


Ostatak sedmice ce da bude veseo. Najvise se radujem finalu spanskog kupa i jos jednom nerviranju, ovog puta spanskog trenera jer i njega vjerovatno nervira sto mu pola ekipe mora igrati utakmicu za klub tako kasno. Jos mi jedan navijac Barce juce objasnjava kako je Barca ocekivala finale Lige prvaka pa je morala pomjeriti finale kupa tako kasno. Kako sam se tek na to njegovo finale Lige prvaka nasmijala. Ha ha ha

Jedna cekam ostatak prijateljskih utakmica, 29.maj kad ocekujem Poljsku repku u Varsavi, Evropsko prvenstvo i naravno gledanje svih utakmica do iznemoglosti. Zato sto volim fudbal, zato sam i luda 300/h.


Be happy!

lunedì 14 maggio 2012

Fudbal i ja Day 25


Kad se smire strasti i polako dodjes sebi shvatis da se juce odigrala jedna od najvaznijih utakmica premijer lige i da smo osigurali ligu prvaka. U ocima nas Arsenalovih fanova Liga sampiona je znacila da su vece sanse da RVP ostaje, ali kako ocekivati da nam tu sansu osigura bas RVP. Cijelo vrijeme mi se motalo po glavi kako je na njemu ogroman pritisak i kako ce decki morati da stisnu zube i da odrade utakmicu sami, da mu pokazu da smo zajedno bolji tim i da treba da ostane. Benayoun, Santos i Koscielny!!! Ne znam koji gol mi je bolji, simpaticniji, emotivniji, ljepsi. Santos me odusevio, nisam od njega ocekivala takvu golcinu, ali ne prigovaram, samo kazem WOW. Sve se odigralo bas onako kako sam ocekivala, bas onako kako je trebalo da se odigra, sa uzdignutom glavom i zasluzenom pobjedom. I kad imate igrace koji utamicu odlucuju u posljednjim minutama, a mladi su kao Gibbs, onda se osjecate nekako ispunjeno, ponosno, bas kako treba. RVP je bio fantastican kao uvijek, ali mi je drago sto je on svjedocio, a i bio dio jednog cuda, jedne predivne utakmice, ogromne pozrtvovanosti i zelje za jedinstvom i uspjehom. 



Poslije utakmice su uslijedile izjave koje su malo bacile svjetlo na neke teme koje su bilo u neku ruku nejasne kao npr. Szczesnyeva povreda i 5 sedmica mucenja. KAze Wenger da je Szczesny povrijedjen vec 5 sedmica i da je i ovu zadnju utakmicu branio zahvaljujuci injekcijama protiv bolova. Hvala mu do mjeseca i nazad i nadam se da ce biti spreman za Euro jer sam ja vec locirala hotel u kojem ostaju, stadion na kojem treniraju i  nasla kartu za prijateljsku utakmicu koju igraju 2. juna. I onda Koscielnyeva izjava da ce iduce sezone RVP zabijati jos dosta golova za Arsenal. Nesto razmisljam ne bi covjek izjavljivao takvo nesto ako vec ne zna sigurno, pa se nadam da me ne laze, jer moje srce ne bi moglo podnijeti jos jednu izdaju.

Ustvari mnogima treba biti jasna samo jedna stvar. Liga sampiona na stranu, ali nama je veoma bitno da smo zavrsili iznad Tottenhama... Ta borba je pocela davno i iako smo ih imali u saci prije cetiri kola nekako se juce sve cinilo strasno, a mogucnost da izgubimo to trece mjesto je postajala sve veca i veca, posebno nakon njihovog drugog gola. A SAD, sad je na Chelseau da se igra. Mogu puno, a opet ne mogu nista ili su se barem tako cinili cijele sezone. Pitanje je samo ko je manje los, oni ili nesrecni Bayern (kad kazem nesrecni, mislim da finale kupa, takvo nesto je zadnje sto ti treba 7 dana pred finale najveceg evropskog takmicenja).



Iskrena da budem, meni je tako sve svejedno jer sam ja najgore prezivjela. Ostaje mi samo da vidim kakve je transfere isplanirao Wenger, da ispratim oporavak svih mojih povrijedjenih igraca, da se nadam da ce Szczesny biti 100% spreman za evropsko i da se niko nece povrijediti. Da vam obecam da vas necu smarati sa Arsenalom do augusta ne mogu, jer kao da gledam da cu da pisem za pet dana kako sam nesto usnula i kako to treba posteno izanalizirati...





Jedan je Arsenal, Jedan je Wenger, a Sjeverni Dio Londona je jos uvijek crven !!!

domenica 6 maggio 2012

Fudbal i ja Day 24


Na koju foru smo mi jos uvijek 3.? (Arsenal)
Pa kad su svi ostali sranje.

Da nije u isto vrijeme i tuzno mozda bih se i nasmijala. Ovako sam samo rekla HuH.

Kod mene postoji jedno pravilo. Arsenal se gleda uvijek I UVIJEK. Propusti se neka utakmica kad se putuje ili kad se zaglavim negdje bez tv-a i internata, ali je prioritet da se tv ili internet pronadju. Tako je bilo i juce. Cula ja da u Varsavi ima neki cool sportski restoran sa 30 televizora i predpostavila da ce da mi prkazuju Arsenal. Na takvim mjestima uvijek pronadjes druge ljude, isto navijace, u mom slucaju Norvezanina koji navija za Arsenal i ujedno je voljan da vristi samnom. Da smo vristali, vristali smo. Prvo povedes, onda primis dva idiotska gola, 1. idiotski jer nam je golman zaljubljen, a drugi jer Gibbs gura noge gdje im nije mjesto :P … Ma desi se svima, prezivjecu. Nego izjednacis, povedes i onda primis jadan gol koji Norwitchu ne znaci nista, a tebe hipotetski vodi na 4. mjesto, pa ako Chelsea osvoji Ligu Prvaka, nema te nigjde. Da kazem nemaju motivacije mozda bih i lagala. Najveci problem su povrede i cinjenica da su nam neki igraci toliko istroseni da se covjek ne moze zaliti. SRECA pa su i drugim ekipama igraci istroseni pa mi sretno i uspijesno ostadosmo na 3. mjestu. Mislila sam da ovo necu nikad reci, ali HVALA CITY. Sto se tice Aston Ville, nikad u njih nisam ni sumnjala. Bila je teska noc, a jos tezi dan, ali prezivjela sam i kako kazu sto se mora nije tesko. Sad samo ostaje WBA jer ne mogu ja ocekivati da takvi kao sto su City I Villa obavljaju nas posao do samog kraja sezone.

Sto se ostalog svijeta tice, a ja znam da ostali svijet postoji samo me ponekad ne interesuje … Hell Yeah Real. Nek' sam i to docekala. Murinjo, kapa dole, ko zna, zna. U isto vrijeme sam tuzna zbog Barcelone, ali to sam ja prokleto zensko koje bojkotuje sve utakmice Barcelone, pa onda kad izgube meni zao. Sreca pa je ovo blog iz zenske perspektive, emocija na sve strane i vecina stvari nema smisla.

U Italiji haos. Ma ustvari mene nista vise ne moze iznenaditi. Cini mi se da su sve ekipe dale svoj maksimum jos u martu. Sad igraju, pa spavaju, rezultati im nemaju smisla, a Euro tek dolazi. Veceras Milan i Juventus igraju utakmice svojih zivota. Bice sramota da Juventus prodje neporazen sezonu, a ne osvoji ligu, ali sramota mozda, cudno ne bas. Ako je neko kockao i prokockao prilike onda je to Juventus sa svojih 15 nerjesenih utakmica... Pa pobogu... moj jedini komentar.

Feneyoord sebi obezvjedio Ligu prvaka, ali to i nije toliko bitno koliko mi je fantastican njihov treci gol kojeg je postigao mladi, ali WOW talentovani Manu... podjetio me na neka stara dobra vremena, neke moje igrace iz djetinstva... bravo decko !!!

I dok me nervoza tuce, a sebi govori Calm Down You Lucky Arsenal Freak... negdje u Italiji na teren upravo istrcavaju igraci koji ce veceras pisati historiju … Sretno, let the better team win. Forza Inter !! :P

So long, football lovers !!

venerdì 27 aprile 2012

Fudbal i ja Day 23


O meni kazu da sam arogantna, volim da kritikujem ljude i da to ponekad izgleda krajnje zlobno, a stvarno nisam takva. Jedina istina je da one stvari na koje vecina zazmiri, ja ne mogu, pa pustim glas ma koliko to onda poslije djelovalo zlobno.

O fudbalu imam uvijek predivno misljenje, a o ljudima kako kad ili kako ko zasluzi. Ogromnu kritiku imam na BiH fudbal i cini mi se manje vise sve vezano za BiH fudbal. Jedna je stvar ovo sto radi komitet za normalizaciju, sasvim drugo je ovo sto ja gledam svojim ocima sto cini mi se nije u njihovoj moci. Kod nad u Bihacu u slobodno vrijeme se tuku sudci, nek me niko pogresko ne shvati, ali nakon jedne kazne bilo bi fino da izdrzimo 3 sedmice prije nego se pocnemo ponovo tuci.

Na forumima, u sportskim vijestima Jedinstvo pokradeno. Ljudi moji, kad sudija lose sudi ne daje nikome za pravo da ga tuku, pa ne zivimo u dzungli ili mozda zivimo, samo meni jos nije stiglo obavjestenje. Na to sve nam pretuceni navijaci tj navijac od strane “boljih navijaca”, zlostavljaju se ljudi koji nisu odustali od prave vrijednosti naseg kluba. Istukose dijete jer je pjevao “Napolje tatini sinovi” pa vi se sad zapitajte ko je tu normalan, a ko ne? Jedinstvo koje treba da briljira u Premijer ligi, bori se za opstanak u Prvoj Ligi, a nije do sudija, jer nema tih sudija koji te mogu tako unazaditi pa cak ni u ovoj nasoj Bosni. Ja bih registrovala novi klub, krenula bi od regionalne lige pa gdje me sudbina odvede, ali se ne bi seljacila ovako kako se sad klub seljaci, niti tukla djecu jer govore istinu. Pokrali vas mozda jesu, ali sljedeci put kad krenete nekoga udariti razmislite ko vas je stvarno doveo u tu situaciju gdje se trenutno nalazite.

Ove sedmice me iznerivrala jos jedna sitnica, mislim ljudima sitnica, meni opet ogroman problem. Ljudi koji citaju sportke vijesti ukljucujuci i mene kad otvore web stranicu nekih sportkih vijesti mogu da se nacitaju svega, od toga ko je koga prevario, cije je zena kupila kakvu haljinu, cija je kuca, auto i sl skuplje pa tako u nedogled. Je li se vi nazivate sportkim novinama/web stranicama? Ako nazivate, onda molim vas pocnite da se fokusirate iskljucivo na sport. Bolje su mi 4 vijesti dnevno ali da su sportske nego da citam traceve. Pa imam ja masu stranica na kojima citam traceve i koji me i nasmiju i zabave. U slucaju da nemate sportskih tema, zaposlite navijace razlicitih sportasa/klubova/reprezentacija da vam pisu blogove ili sedmicne update pa mozda krenete u dobrom pravcu. Sretno!


Da ja ne bi previse kritikovala, imali smo predivnu sedmicu fudbala pa mozda da se malo osvrnemo na to. Jedan od inspirativnih trenutaka mi je Ricky-ev gol u Evropa Ligi. Znam ja da ja vas perem sa ovim Ricky-em, ali dobiti zuti karton, znati da ako ti klub prodje u finale ti ne igras i ostati dovoljno pribran I motivisan da zabijes gol, e pa takvih je fudbalera malo i zato Ricky zasluzuje gromoglasan aplauz. Sporing nije prosao dalje, ali je Ricky moj pobjednik.

Citam sad ove silne sale na racun klubova koji ne igraju finale Lige prvaka i nailazim na sliku Ronalda i Messija na kojoj Ronaldo Messiju govori: Je l' mi zajedno na finale? A Messi odgovara Moj stan ili tvoj?

I onda sila navijaca koji se prepucavaju ko je bolji ili ko je najbolji na svijetu. Uvijek se sjetim Wengera kad je jednom rekao da Liga Prvaka nije pravo ogledalo kvaliteta jednog tima. Kaze Wenger da je bitnija liga koju igras nego liga prvaka, jer ti se u Ligi Prvaka moze desiti pad forme, a u svojoj ligi imas vremena da to izbalansiras i nadoknadis. Donekle bih se i slozila s njim, ma da i Chelseau i Bayernu kapa dole, bice to jedno simpaticno finale. Jos da Platiniju neke stvari dodju iz guzice u glavu, pa da u finalu zaigraju ovi kartonasi, ali sve se bojim da to toga nece doci. A o Ronaldu i Messiju ne zelim da cujem kritike, to su majstori svog doba, a zlobnici mogu ca crknu. 

Manuel Neuer i Iker Casillas su jos jednom pokazali svoju sposobnost, spremnost, koncentraciju i u neku ruku srecu. Svaka cast decki, ali svejedno ste kod mene tek na 3. i mozda 4. mjestu. Kod mene ne moze niko preci Szczesnya i Begovica, ni kad bi odbranio sve penale ovog svijeta.


I danas samo o Pepu Guardioli. Kako ja postujem tog covjeka. Mozda u zadnje vrijeme manje nego na samom pocetku, ali sam imala cast da pratim negov rad sa Barcelonom i mogu reci da sam svasta naucila, i kako treba i kako ne treba. Dragi mog Pep, falices mi ti, tvoje pressice ( a lot, a lot), nekontrolisanje mahanje rukama, tvoja nerviranja i tvoj smijeh. A nije zbogom, gledacemo mi tebe jos, cini mi se da je ovo samo oluja i da ce se uskoro smiriti.


Radujem se finalu Evropa Lige, moram priznati vise nego finalu Lige Prvaka. Odnosno, jedva cekam !!!

Do sljedece sedmice i mog prvog izvjestaja iz Varsave, budite mi dobri i zdravi.

P.S. O Romi nisam u necu. Samo cu reci Juve, storia di un grande amore.

giovedì 19 aprile 2012

Fudbal i ja Day 22

Ljudi su se rodili da pametuju, neki manje, neki vise, a od kako je Barcelona na vrhu svijeta 99% ljudi se naslo u TIM navijacima Barce pa samo sta rade pametuju. Priznajem i ja sam bila fan Barcelone, prvenstveno dok je Henry igrao jer ja svog junaka nikad ne ostavljam samog, a onda i zbog Piquea dok je bio krajnje nepoznat, a u isto vrijeme way hot to ignore. Medutim, moje divljenje je prestalo prosle godine, u onom trenutku kad je RVP dobio drugi zuti tj. crveni karton protiv ove iste Barcelone. Ligu prvaka sam odgledala do kraja, s tim da mi je polufinale – el clasico bio jos veci seljakluk te sam shvatila da je za jednu Barcelonu sramota sto ima u svojoj ekipi nekog kao sto je Busquets. Dok su svi osudjivali Real za silno udaranje i tzv lomljenje nogu, meni je vise smetalo to lazno valjanje prvenstveno ovog gospodina i Dani Alvesa. Za faul postoji karton, hoces zuti, hoces crveni, za to vase sramotno simuliranje mi nije karton. Ja bih za takvo simuliranje otjerala covjeka sa stadiona i zabranila mu da se naziva fudbalerom. Ja znam da ovaj moj komentar moze da zvuci grozno jer ako nesto treba izbjegavati to je udaranje i fizicko maltretiranje drugih igraca, ali ova simuliranja su mi nesto grozno da kod mene uvijek naidju na ogromnu osudu. Od kako je fudbala postoji i faul, ali ovo prenemaganje je postalo hit bas u posljednje vrijeme. 

 Da ja ne idem u dubiozu Barcelone jer mi se na sam spomen dize kosa na glavi podjelicu sa vama jos samo jedan validan komentar. Pobogu narode, doslo je vrijeme kad Messi da moze vracao bi loptu u igru i za Valdesa, samo da mu se trckara tamo-ovamo. I dok je decko toliko dobar, da mu pera niko odbiti ne moze, uzasno me nervira da upravo on izvodi kornere i slobodne udarce. Kraj Inieste, Xavija i Danija zivih Messi se hvata svake lopte, pa kad shvate da ne ide onda se pocnu rotirati jedan po jedan. Sinoc su im neka dobra 3-4 slobodna otisla u vjetar jer i oni sto su nekad to izvodili olako i zabijali golove kao iz sale danas dobiju jednu priliku i pogode zivi zid. Opet ponavljam Barcelona je jedno cudo, samo spali su na 20% cuda i previse se seljace.

Necu ja jos puno pljuvati samo cu reci jednu stvar. Chelsea nije sinoc pokazao Barceloni kako se igra fudbal ili  oni koji to tvrde i ja nismo gledali istu utakmicu. Cinjenica jeste da mi koji nesto razumijemo u fudbalu znamo da Chelsea ili bilo koji tim koji hoce da dobije Barcelonu trenutno ih ne moze dobiti igrajuci kao oni ili bolje, nego se uzdati u ono sto imas, igrati na kontre, braniti se ako treba i kineskim zidom, ali doci do rezultata. Chelseau kapa dole jer su iskoristili ono sto imaju i dobili utakmicu. Dzaba silne statistike, dzaba 24 udarca na gol, koliko to divno i krasno bilo, dragi moji fanovi, ja sam na ruzan nacin naucila da se jedino rezultat gleda. Iskrena da budem ja bih voljela Chelsea u finalu, ali zivi bili pa vidjeli.

Da bih stvar bila gora ja svaki put kazem kako navijam za klub koji nista nikad nije dobio namjestanjem sudija I nekim nebuloznim greskama. Mi se krvi svoje napijemo za svaku pobjedu I mozda bas zbog toga sam i fan Arsenala. Onog dana kad osjetim da toga vise nema, mozda i ja skupim svoje rekvizite i okrenem glavu u nekom novom pravcu. Bez obzira sto igramo posteno, kapiten nam ne zna gubiti. Nije to vise ni da ne zna gubiti, nego se ponasa kao najveca seljacina i daje los primjer nakon svih genijalanih primjera koje je pruzio. Kad ti neko pruzi ruku, treba da se fino rukujes s tom osobom. Nije fazon nekom prebiti prste, barem ja za taj fazon jos nisam cula. I dok mnogi pricaju kako RVP ode nekuda jer je posjetio Fabregasa, ja samo sutim. Jednom pala, jednom se ubila. Sve te transfere cu da komentarisem krajem augusta kad se sve finalizira, do tada nek pise sta ko hoce i nek pametuju oni koji su navikli.

Pisem svoje komentare svjesna da nekome nece bas najbolje sjesti, ali nisam nikad rekla da najbolje znam, uvijek je to bilo samo moje neko misljenje. Fudbal je ipak igra, a ja u igri uzivam.

P.S. Veceras Evropa Liga, ja kao u nekom transu, samo da se ne opecem. Pozdrav